MMF bi komotno mogao stolovati u Banskim dvorima. Ili barem u Ministarstvu financija, jer su stajališta o dosadašnjim ekonomskim potezima vlasti ujednačena s Vladinim poput zbornog pjevanja. U zaključnom osvrtu na stanje hrvatske ekonomije šef MMF-ova izaslanstva Johannes Wiegand otkrio je začuđujuću potporu glavnim mjerama. Recimo, MMF-u je potpuno u redu da se dvije trećine mjera oslanja isključivo na roštanje po proračunskim prihodima, što podrazumijeva još jači porezni stisak. Doduše, Wiegand je naglasio da je takvo usmjerenje održivo samo u kratkom roku, ali opaska je bila bezposna.
Najveću su potporu MMF-a dobile predstečajne nagodbe kao važan instrument restrukturiranja poduzeća. Ako i ima slučajeva koji ‘strše’, njih treba riješiti, ne i odreći se kvalitetnog alata. Štoviše, preporučuje da za njim posegnu i prezaduženi građani, što se opet poklapa s intencijama Ministarstva financija da uvede institut osobnog bankrota. Hoće li i građani uživati u ‘predbankrotiranim’ opcijama ili će izravno pod skute stečajnog upravitelja više je stvar semantike.
Idemo dalje. Wiegand je procijenio da je šteta što Vlada umjesto vraćanja zdravstvene stope na 15 posto nije uvela porez na imovinu (nekretnine, kamate) pokazavši tako da i za druge Linićeve ideje MMF ima sluha. Zanimljiva potpora Liniću upravo nakon salvi kritika. Prognoziranje novog pada – 0,5 do jedan posto u 2014. – utoliko je manje odjeknulo. Uostalom, tko zna, svi su se analitičari kladili da će industrijska proizvodnja pasti i deseti mjesec zaredom. A nije!
