Nakon američkoga crvenog svjetla za prodaju Ine Rusima Milanović će morati razmisliti i komu će prodati Kupare, o TE-u na ugljen na Jadranu, o ‘Brijunima rivijeri’, bankama…
Kada danas pogledate kartu, ta mora izgledaju mnogo drukčije. Rusija kao sljednica sovjetske, odnosno izvorno velikoruske vanjske politike danas je u Crnome moru stiješnjena u sjeveroistočni kut, doveden je u pitanje njezin utjecaj na Krimu, koji je formalno dio Ukrajine, ali ga je Rusija vezala uza se energentima, (prljavim) novcem i demografskim inženjeringom. NATO je na rumunjskoj i bugarskoj obali, Ukrajina bi na Zapad, Gruzija također… Stoga je jasno da je Putin spreman na sve da bi zadržao Krim. Na jadranskoj strani NATO je na istočnom Jadranu, odnosno na njegovoj najdužoj, hrvatskoj obali, Crna Gora i Albanija političke su ovisnice o SAD-u. Gledajući kartu, čini se da je Zapad potpuno ovladao prostorom od Jadranu do ruskih granica na Crnome moru.
Ali karta je varljiva. Putin nije samo na Krimu i u Ukrajini nego je preko financijske i energijske ovisnosti te polumafijaških poluobavještajnih ostataka prosovjetskih režima duboko ukorijenjen i u Rumunjskoj i u Bugarskoj te u drugim državama bivšega Istočnog bloka, ali sve je prisutniji i u zaleđu istočne obale Jadranu. Preko Republike Srpske ruski je utjecaj u jadranskom zaleđu neusporedivo jači nego u vrijeme pada Berlinskog zida, s vrlo jasnom ambicijom širenja na Hrvatsku, osobito na jadransku Hrvatsku.
Zapad je dobio tranzicijsku rundu nad Putinom u kontroli mora i kopna, u članstvima postkomunističkih država u NATO-u i EU, no Putin ubrzano osvaja gospodarski i parapolitički utjecaj u zaleđu koristeći se dosad tipično zapadnjačkim sredstvom – ulaganjima. Njegov specifični državni kapitalizam, modificiran tako da se oslobodi demokratskih uzusa i pravne regulative te da se poveže s utjecajnim grupacijama iz starih komunističkih struktura, mnogo je prodorniji od metoda zapadnih konkurenata.
