Rat u Ukrajini?

Obzirom na to da kriza u Ukrajini ne jenjava, upravo suprotno, i tržišta su postala nervozna. Tjedni rastućih napetosti morali su utjecati i na gospodarske aspekte, a nakon priča o sankcijama zapadnih zemalja prema Rusiji strahovi iako bojažljivog tržišta pojačani su. S druge strane, dojam je da su tržišta ipak mirnija od političara, koji se nabacuju velikim riječima i emotivnim izjavama, pa zasad više trepere nego što poniru u dubine. Sjedinjene Američke Države vrlo brzo pojačale su retoriku i počele spominjati mogućnosti ekonomskog i političkog pritiska, a Europska je unija daleko rezervirana i uglavnom laje, ali ne grize. Sasvim očekivano i razumljivo, mnoge članice nisu samo energetski ovisne o Rusiji i njenom plinu (Njemačka čak oko 40 posto plina uvozi iz Rusije, mnoge druge članice u prosjeku oko 30, druge i mnogo više), već imaju i vrlo dobre gospodarske odnose s tom zemljom, koje bi nerado kvarili zbog Ukrajine. Plijen je atraktivan, ali ne toliko, posebice s obzirom na to da mu cijena posljednjih tjedana vrtoglavo raste. Ujedinjeno Kraljevstvo, primjerice, i više je nego otvoreno ruskom kapitalu, pa ne čudi navodno ‘provaljeni’ tajni dokument britanske vlade u kojem se jasno vidi da ta zemlja nema iskrenu namjeru nametati ozbiljnije sankcije Rusiji. Slično je i s drugim velikim, ali i manjim, članicama koje imaju razne poslovne aranžmane s jedne strane i krhke ekonomije gladne velikih tržišta koja još rastu, s druge. Sve to ugroziti jednostavno nije dobro za posao. Onda se na to doda i činjenica da u najboljem slučaju, u kojem Ukrajina ‘pripadne’ europskom taboru, treba toj zemlji iz zraka izvaditi puste milijarde eura za najosnovnije funkcioniranje i apetit Zapada za drastične poteze počne naglo padati. Nekakvo vojno uplitanje čista je tlapnja, koja postoji jedino u glavama zaluđenih i očajnih Ukrajincima, nikome ne pada na pamet na bilo koji se način vojno suprotstaviti Rusiji, pogotovo ne zbog Ukrajine.

Višesatno vijećanje ministara vanjskih poslova država članica EU u ponedjeljak neodoljivo je podsjećalo na knjigu ‘Gospodar prstenova’ i vijećanje Enta, kojima treba veći dio dana da se pozdrave. Tako su nakon podužeg raspravljanja zaključili da su ruski potezi nesumnjivo agresija na Ukrajinu. Dalje od toga i nisu došli, osudili su dakako ‘očito kršenje ukrajinskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta’ te izrazili spremnost nastaviti napore pomoći Ukrajini. Velike države poput Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske usprotivile su se ideji uvođenja trgovinskih sankcija Rusiji, ali bile su voljne razgovarati o zamrzavanju razgovora o liberalizaciji viznog režima. Prije toga uspjelo su se dogovoriti jedino o suspendiranju priprema za planirani lipanjski sastanak G8, osam najrazvijenijih zemalja svijeta, u ruskom Sočiju. Na stolu su zasad stoga osnivanje kontaktne skupine u sklopu OSCE-a (Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi), u najboljoj maniri balkanskih iskustava, i razrađivanje konkretnijeg plana financijske pomoći Ukrajini. I Hrvatska je situacija u tom smislu zanimljiva. Rusija je prema robnoj razmjeni sedmi partner Hrvatskoj. U jedanaest mjeseci prošle godine hrvatski je izvoz u Rusiju vrijedio 1,8 milijardi kuna, a uvoz pet milijardi kuna. Najviše bi sankcijama izgubila hrvatska farmaceutska industrija koja je 2013. samo u prvih šest mjeseci izvela lijekova i pripravaka u vrijednosti od 72 milijuna kuna. Naravno, kao i ostatak Europe, Hrvatska ovisi o ruskom plinu.

Amerikanci imaju malo više manevarskog prostora zato što ionako nemaju toliko razvijene gospodarske odnose s Rusijom niti o njima mnogo ovise. Odlučili su prekinuti vojnu suradnju s Rusijom, nešto zbog čega predsjednik Rusije Vladimir Putin vjerojatno neće moći prestati plakati, i predložili izbacivanje te zemlje iz skupine G8, ali ni to, prema svemu sudeći, neće proći jer se Njemačka tome otvoreno protivi. Za razliku od EU otišli su dalje i u prijetnjama, otvoreno spominjući zaleđivanje imovine i onemogućavanje putovanja upletenima u okupaciju Krima. Što se tržišta tiče, ruski burzovni indeks Micex od početka godine pao je oko 14 posto, a ruski je rubalj izgubio oko deset posto svoje vrijednosti. U međuvremenu su i burza i valuta zaustavile negativan trend i počele rasti, što sugerira da nervoza na tržištima nije tolika koliko se možda čini na prvi pogled. Ipak, kretanje tržišta neizvjesno je, pa je tako burza u Moskvi u ponedjeljak pala deset posto (oko 60 milijardi dolara izgubljene vrijednosti), da bi dan poslije vratila četiri posto. Ni Rusima nije sasvim svejedno kako će se stvari u ekonomskom smislu odvijati, međusobnost EU i Rusije dublja je no što mnogi shvaćaju. Oko polovice uvoza dolazi iz EU, a EU je i najveći investitor u Rusiju, oko 75 posto izravnih stranih ulaganja u Rusiju dolazi iz Unije. Eventualno rezanje isporuke plina prema EU osakatilo bi izvan svake sumnje europsku ekonomiju, ali imalo i teške posljedice za ruski proračun.

Najviše slaganja, kako unutar EU tako i između EU i Amerike ima u vezi s drugim pristupom problemu, financijskom pomoći Ukrajini. Problem s tim je što nitko nema milijarde u džepu koje može samo tako izvaditi, posljedice krize i štednje osjećaju se s obje strane Atlantika i dalje. Prema posljednjim izjavama, dojam je da situacija na Krimu doseže svoju kulminaciju i padanje tenzija izgledno je. U takvim okolnostima ozbiljnije sankcije Zapada prema Rusiji vrlo su male, gotovo zanemarive, a drugačiji ishod vjerojatan je samo ako na terenu dođe do neplaniranih poteza koji bi eskalirali situaciju. Ni Rusiji, ni Ukrajini, ni Zapadu nije u interesu stvari pogoršavati, zbog čega je izgledno smirivanje idućih dana i tjedana, odnosno sjedanje za pregovarački stol i nastavak rasprave političkim sredstvima. Rusija je prema svemu sudeći završila svoj gambit i zauzela pregovaračku poziciju koju je željela. Eventualna razmjena gospodarskih poteza bila bi katastrofalna kako za Rusiju, tako i za Europu.