Specijal

Mađarska je na elektroprivredu prebacila opskrbu kućanstava plinom i sad je na udaru Europske komisije jer kupuje glasove snižavanjem cijene plina. I Hrvatsku čeka sličan spor s Bruxellesom jer je cijenu plina kućanstvima zamrznula na tri godine.

Vladina odluka da se zaustavi liberalizacija plinskog tržišta i da umjesto Ine, odnosno njezine tvrtke Prirodni plin, HEP opskrbljuje kućanstva plinom u najmanju je ruku problematična. Tako bi se mogao kupiti glas naroda u izborima prema ‘mađarskome modelu’, nastavljaju se prepucavanja s mađarskim Molom, s kojim se još pregovara oko Ine, a, bome, provocira se i EU jer se čini da ta ‘sitna’ varijabla nije uzeta u obzir kad se razmišljalo o budućnosti plinskog biznisa. Čini se da dugoročne strategije nema. Ali zato postoji kratkoročna – ona koja traje dok traje mandat.

No krenimo redom: moglo se čak očekivati da će Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva, pokušati uključiti HEP u plinski biznis kao što ga pokušava uključiti i u projekt LNG-a preuzimanjem udjela u tvrtki LNG Hrvatska od Plinacra. Prebacivanje plinskog biznisa na elektroprivredu obrazac je koji izrazito podsjeća na onaj u Mađarskoj. Mađarska vlada uključila je u plinski biznis MVM, mađarski HEP u stopostotnom državnom vlasništvu, s time da je osim opskrbe plinom MVM kupio od E.ON-a i sva skladišta i velik dio distribucije kako bi se preko njih kontroliralo cjelokupno plinsko poslovanje. To sad iskorištava prije izbora, snižavajući cijenu uredbama. Tako kupuje i glasove.

Nećemo upirati prstom, ali novim Zakonom o tržištu plina u Hrvatskoj cijena za kućanstva zamrzava se u duće tri godine; u tom se potezu iščitava i pljuska Molu. Vrlo brzo nakon toga donešeno je i nekoliko zanimljivih odluka koje su obvezale Inu da prodaje dio svoje proizvodnje prirodnog plina za opskrbu kućanstava HEP-u kao opskrbljivaču na veleprodajnom tržištu uvođenja distributerima obveze kupnje od HEP-a. Do sada su mogli, ali nisu morali, kupovati plin od Prirodnog plina. Tako se zaustavilo otvaranje tržišta, jedna tvrtka uskoro počinje subvencionirati drugu, a i Mol je odmah zatražio suradnju Uprave Ine u organizaciji ‘data room’ zbog pripreme moguće prodaje svog udjela u Ini.

Izmjene koje je Vlada donijela prihvaćene su po hitnom postupku. Žurnost donošenja zakona opravdavala se neispunjenim nužnim preduvjetima za potpunu liberalizaciju plinskog tržišta na maloprodajnoj razini te potrebom jamčenja sigurnosti i pouzdanosti opskrbe kupaca iz kategorije kućanstava. Vrlo upitni argumenti. Prvo, dozvolu za opskrbu plinom u Hrvatskoj ima više od pedeset poduzetnika. Dakle, tržište je već sad otvoreno i ne treba određivati novo prijelazno razdoblje u kojem bi se stvorili preduvjeti za normalno funkcioniranje tržišta plina. To upućuje da je jedini razlog za donošenje izmjena reguliranje cijene plina proizvođača plina Ini jer krajnji kupci nemaju nikakvu korist od te provedene regulacije. Osim toga, Prirodn plin ima iskustvo u upravljanju sigurnom opskrbom i njezinu osiguravanju, i dosad nije bilo nikakvih problema. Ima li ga HEP?

Iako bi hepovci, smatraju stručnjaci, svakako mogli korektno obaviti posao, navodno nisu presretni zbog bavljenja plinskim biznisom. No HEP-u ide u prilog da je sve regulirano i da konkurencija zasad neće ulaziti u taj segment kao što je ušla u opskrbu struje kućanstvima. I profitirat će.

Cijena po kojoj je Prirodn plin kupovao plin od Ine bila je tržišna, a gubici su se stvarali jer je Prirodn plin dalje prodavao distributerima po reguliranim cijenama. Od 2009. do danas nagomilali su se gubici veći od dvije milijarde kuna, od kojih samo u prošloj godini 775 milijuna kuna. Dakle, do sada je Ina putem Prirodnog plina kućanstvima prodavala plin po 2,20 kuna po prostornome metru (kn/m³), a odsad će jednake količine prodavati po 1,70 kn/m³, cijeni još nižoj od one po kojoj ga je prodavala Prirodnom plinu. Istodobno će HEP-ova regulirana cijena za opskrbljivače koji opskrbljuju kućanstva biti 2,40 kn/m³. Ina će tako, izvjestili su iz tvrtke, prenijeti 250 do 350 milijuna kuna na godinu u HEP. A i pitanje je koliko će biti tvrtkini ukupni gubici zboga prodavanje po nižoj cijeni. Procjenjuje se da će HEP imati samo marginalne troškove u usporedbi s onime što dobiva: trebat će pokriti troškove skladištenja od oko 110 milijuna kuna, dvadesetak milijuna kuna za troškove osoblja te druge, manje troškove.

Drugo je pitanje što će to značiti Prirodnom plinu, koji je prije dvije godine počeo gubiti udio i u segmentu opskrbe industrijskih potrošača kad je Prvo plinarsko društvo znatno poraslo upravo nauštrb Prirodnog plina. Upućeni u problematiku misle da je čak moguće da se asimilira natrag u maticu jer sada više nema potrebe za posebnom tvrtkom. Ina može i sama prodavati svoj plin na tržištu, tj. ono što preostane od količina koje ne preuzme HEP za kućanstva, a i ovako se njezina proizvodnja smanjuje. Za novu proizvodnju trebat će od pet do deset godina. Trenutačno se razmatra budućnost Prirodnog plina. U Ini kažu da nije donesena nikakva odluka o integraciji, no još je rano za takve odluke.

Neki to tumače i kao izravni pritisak na Inu. Naime, ako se potvrdi prvostupanjska presuda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera o primanju mita, cijeli ugovor o plinskom poslovanju pada u vodu i više nema pritiska na Vladu da otkupi plinski biznis, odnosno da Ini nadoknadi štetu.

No koja bi cijena štete mogla biti viša – cijena prepućavanja ili ona koju će nabiti EU? Naime, zaokret u (anti)tržišnim odnosima ne korrespondira s pravilima tržišnog natjecanja EU i dodjele državnih potpora, nije usklađen s pravilima EU za unutarnje tržište plina ni za pristup transportnim mrežama i obveza pružanja javne usluge pogrešno je nametnuta. Takav hrvatski ‘plinski okvir’ nije moguć ni prema starome, tzv. drugom energetskom paketu, a kamoli prema trećem, koji je sada na snazi, pogotovo zato što je Hrvatska članica EU. Da se razumijemo: zaštita kućanstava kao krajnjih kupaca moguća je i dopuštena, ali provodi se sasvim drugačije i prema drugim pravilima. No očito ni Vlada ni regulator još nisu ušli u EU.

Sa stajališta modela plinskog tržišta preduvjeta za uspostavu veleprodajnog opskrbljivača plina nema. Ako je već uveden, objašnjava nam stručnjak s Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’ Nijaz Dizdarević, ne može se regulirati cijena po kojoj veleprodajni opskrbljivač kupuje od proizvođača, nego ga treba obvezati na kupnju na dražbama i tržištu. Dakle, ne smije kupovati od jednoga. Nadalje, cijene određene za kupnju i prodaju određene su u apsolutnom iznosu, a ne na temelju metodologije. Tim načinom određivanja cijena, objašnjava Dizdarević, možda je riječ o dodjeli državnih potpora. Podsjeća i na to da su nedavno prihvaćene promjene u plinskom biznisu u suprotnosti s trećim energetskim paketom.

• S obzirom na to da je riječ o višestrukom nameštanju obveze pružanja javne usluge, Hrvatska o tome mora detaljno izvijestiti Europsku komisiju, zato očekujem pokretanje spor. Komisija neće odstupiti od svojih stajališta iskazanih u Izvješću o napretku za 2012., a to su poboljšati tržišno natjecanje na tržištima električne energije i plina, osigurati troškovnu zasnovanost reguliranih tarifa te razvidnost utvrđivanja tarifa, ukinuti privremena ograničenja cijena za povlaštene krajnje kupce, što je postala uobičajena praksa, te ukinuti tarifu za nabavu plina za opskrbljivače tarifnih kupaca. Dakle, Komisija će zatražiti povlačenje takvog pristupa – siguran je Dizdarević.

Tu se postavlja pitanje Mađarske jer ta se pravila primjenjuju jednako na sve zemlje članice EU, dakle i na Mađarsku, koja je prenijela plinski biznis na državnu elektroprivredu. Sudeći prema javno dostupnim informacijama, Komisija zna za promjene u toj zemlji i intenzivno kontaktira s mađarskom stranom. Još ne reagira, ali prijeti da će pokrenuti spor. I to ne zbog prebacivanja plinskog biznisa, nego zbog utjecaja vlade na cijene plina!

Nemojmo u svemu tome zaboraviti na ‘djevojku’ – Inu. Vlada svojim potezima ponajprije kažnjava nju – trošarine, izvanredni porez, oduzimanje koncesija, usporavanje izdavanja dozvola, sada plin – slabeći tako njezin razvojni potencijal. Za takvu su Inu jučer navodno bili zainteresirani Rusi, danas su Amerikanci, sutra – tko zna? To su informacije koje se plasiraju u medije. Međutim, i ako je jednog dana prodamo i komu god da je prodamo, Mađari će u svakom slučaju zaraditi na prodaji, a sva šteta od ovakvih prepućavanja ostat će Ini – onoj istoj tvrtki u kojoj će Vlada koja je kažnjava zadržati neki vlasnički udio.