Ikea planira zaposliti tristo radnika, ali idućih nekoliko godina u branši bi bez posla moglo ostati tri tisuće ljudi. Najviše će utjecati na manje proizvođače jeftinijega, pločastog namještaja te domaće distributere – trgovce namještajem, osobito u središnjem dijelu Hrvatske.
Iako distributeri tvrde drukčije, a proizvođači su umjereno optimistični, globalni švedski brend pomešć će konkurenciju u Hrvatskoj. Domaćim proizvođačima jedini je izlaz u izvozu.
Dok je prošlog tjedna Ikea završavala dizanje krovišta buduće robne kuće u Rujgici, hrvatska vlada u sklopu rebalansa proračuna skresala je poticaje domaćoj industriji namještaja sa 79 milijuna na 258 tisuća kuna. Gdje Ikea stigne, trava više ne nikne, čak i bez domaćih potpore švedskom osvajaču. Dio hrvatskih proizvođača namještaja predviđa da će njezin dolazak rezultirati sindromom spaljene zemlje, ponajprije u središnjoj Hrvatskoj. U vrlo kratko vrijeme u industriji namještaja, predviđaju, ostat će bez posla tri tisuće zaposlenika. Istodobno će Ikea, švedski i najveći svjetski proizvođač i distributer namještaja, u Hrvatskoj zaposli tristo radnika. Trenutačno je u tijeku natječaj u kojem traži 140 radnika.
Ikein dolazak ipak će više osjetiti distributeri inozemnog namještaja nego hrvatski proizvođači, koji pokrivaju manje od trideset posto domaćeg tržišta namještaja i orijentirani su na izvoz. Ipak, prigovaraju da je vlast u posljednjih petnaestak godina više ustupaka učinila Ikei, koja je u Hrvatskoj uložila 685,2 milijuna kuna, nego domaćoj drvnoj industriji, koja ostvaruje više od osam milijardi kuna prihoda na godinu i izvozom zaradi više od pet milijardi kuna.
- I bez dolaska Ikee trendovi s namještajem pogoršavali bi se jer je ta industrija u strukturnoj krizi niz godina zbog toga što se tome sektoru nije prišlo kao strateškom. Kada u tako neugodnom trenutku na tržište dolazi ‘kolos’, to ne može proći bez dodatnih posljedica. U roku od nekoliko godina u proizvodnji i distribuciji namještaja ukupno će biti izgubljeno više od tri tisuće radnih mjesta – kaže Marijan Kavran, direktor Hrvatskoga drvno-noga klastera.
No s Kavranovom tvrdnjom ne slaže se Zdravko Jelčić, predsjednik Uprave Spin Valisa iz Požege i predsjednik Udruženja drvoprerađivačke industrije u Hrvatskoj gospodarskoj komori, zbog toga što je hrvatska drvena industrija tradicionalno usmjeren na inozemno tržište. – Ikei će najviše utjecati na manje proizvođače jeftinijeg, pločastog namještaja te domaće distributere – trgovce namještajem osobito u središnjem dijelu Hrvatske – kaže Jelčić.
Slijedom toga drvena industrija od Ikee očekuje kompenzaciju za sve pogodnosti koje joj je omogućila hrvatska vlada (prenamjena poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, infrastruktura, otvaranje lokalnog i regionalnog tržišta…) tako što će, uz devet i pol tisuća svojih artikala, na police plasirati i one domaćih proizvođača.
- Percepcija hrvatske drvne industrije je da je Vlada mogla uvjetovati određeni postotak domaćih proizvoda na policama Ike, a sve u cilju očuvanja radnih mjesta. Nitko nije protiv tržišnog natjecanja, ali sve pametne vlade vode politiku nacionalnih interesa te pregovaraju u cilju zaštite domaćih industrije – kaže Jelčić.
Na pitanje hoće li surađivati s hrvatskim proizvođačima, u Ikei odgovaraju da još od 1982. surađuju s Tvinom, a danas i s Feroplastom iz Buja. Očekuju da im se jave i drugi hrvatski proizvođači proizvoda za uređenje doma, dijelove i srovine.
- Domaće tvrtke nisu u mogućnosti odgovoriti ekonomiji obujma i proizvesti stotine tisuća konkurentnih proizvoda kao što to radi Ike, uspješnim modelom eksternalizacije. Nezamisivo je da se jednom odlukom Vlade Švedanima omogućilo više nego cijeloj drvnoj industriji tijekom deset godina – upozorava Kavran.
Ne misli Kavran da nije trebalo izmjestiti naplatne kućice na cesti kod Zagreba zbog Ike, nego da je istovremeno trebalo domaćoj industriji ponuditi više pogodnosti i to na duži rok. Prema Kvaranovu mišljenju, Ike je tek jedan u nizu goručih problema u sektoru, iako hrvatska vlada investiciju Ike doživljava kao svoj uspjeh. No ta se investicija, drži Kavran, ne temelji na razvojnim ili ekonomskim procjenama i simulaciji razvoja te industrije.