Unatoč želji Ministarstva poljoprivrede Pravilnik ne samo da nije potaknuo male poljoprivrednike na širenje nego ih je svojim ograničavajućim djelovanjem obeshrabrio. Još je i nerazumljiv.
Ovih dana čitam jedno reagiranje Vesne Mijat, inače po struci agronoma. Kritizirala je Pravilnik o dopunskim djelatnostima u poljoprivredi, koji ništa dobrog nije donio. Štoviše, dodatni je problem što nikome nije razumljiv.
I zaista, razgovarajući s predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore Matom Brlošićem te ranije s drugima koji nešto znače u našoj poljoprivredi (mislim na male proizvođače), nitko tko se bavi dopunskom djelatnošću nije siguran je li to zaista dopunska djelatnost. Zato je svaki poljoprivrednik prinuđen zatražiti tumačenje od Ministarstva poljoprivrede ili pratećih službi. S druge strane, i Mijat i ostali kojih se to tiče pitaju se zašto se prihodi od dopunske djelatnosti ograničavaju na maksimalno 50 posto prihoda osnovne djelatnosti.
Znam da ima onih koji će prigovoriti kako su naši poljoprivrednici neuki i da za svaku sitnicu moraju tražiti savjet. Ali nije baš tako, jer godinama već razgovaram s nekim od njih i, kada je njihov interes u pitanju, itekako znaju uključiti moždane vijuge. Da neke stvari nisu jasne pokazuje različito stajalište Ministarstva poljoprivrede i Hrvatske poljoprivredne agencije. Za proizvođače mlijeka Ministarstvo će reći da prodaja putem mljekomata nije dopunska djelatnost, a HPA tvrdi suprotno. Problem je, ističe Brlošić, što dopunska djelatnost nije jasno definirana, pa se pojavljuju razna tumačenja. Ni savjetodavne službe u poljoprivredi, kako se može čuti, nisu sigurne u određenim situacijama što da rade, pa su prikupile primjedbe i poslale ih Ministarstvu na tumačenje.
Što se tiče ograničavanja prihoda od dopunske djelatnosti, Pravilnikom se postiglo suprotno od onoga u što su vjerovali u Ministarstvu. Primjerice, ako poljoprivrednik proizvede papirku i odluči je preraditi u ajvar, prihodi od ajvara ne mogu prelaziti 50 posto od prihoda koje bi ostvario prodajom paprike. Ako bi to pak bilo tako, morao bi registrirati novi OPG, a to znači dodatne nove troškove za knjigovodstvo i gubljenje vremena dok birokratski aparati donese rješenje. Najveći je pak problem što pisci Pravilnika nisu izašli na teren i vidjeli kakva je situacija. Naime, mali poljoprivrednici ne proizvedu baš toliko ajvara da bi im se isplatilo još i drugu djelatnost registrirati. S druge strane, može im se dogoditi, ovisno o sezoni, da dio paprike i ne prodaju, a smiju samo određenu količinu preraditi u ajvar, pa bi im proizvodnja mogla propasti.
