New ageri, kako po-grdno zovemo ljude s novim viđenjem svijeta, vole reći da se cijela zemlja njiše na nekoj drugoj, višoj frekvenciji i odatle svi ti silni razarajući ekonomski tsunamiji. Nismo kod fizičara provjeravali istinitost takvog uvjerenja, ali da trese – trese. I to predugo.
Neobično duga kriza pretopljena u recesiju (ponegdje, poput Hrvatske, i u depresiju) već je odnijela nekoliko bankarskih života – sve odredom vo-deći ljudi nekad uglednih međunarodnih ba-naka dignuli su ruku na sebe. Za takve poteze u Hrvatskoj nema razloga, ali ni bankari više ne posluju u debeloj ‘ladovini’. Bankarstvo je zahvaljujući ‘vidovitoj’ oštrini regulatora u vrijeme izobilja dugo moglo odolijevati naletima kriznih vjetrova. No pričuve su se istopile i bankarstvo je danas čisto ogledalo stanja u realnom sektoru. S jedne strane pritisnuto obvezom čišćenja bilanci, s druge očekivanim valom kreditiranja biznisa koji se ne događa, na bankar-skom su tržištu počela preslagivanja kakva nisu viđena od posljednje krize potkraj 90-ih godina prošlog stoljeća. Počela su preuzimanja (do-duše, mete su zasad banke manjih tržišnih vri-jednosti) i likvidacije, ali i smjene dugovječnoga vodećeg kadra najvećih banaka. Nezadovoljni prinosima hrvatskih podružnica, nekad najvišima u regiji, inozemni vlasnici očito misle da je vrijeme za upravljačka osvježenja.