Kada su nedavno japanski turisti posjetili medičarsko-svjećarski obrt Arko u Samoboru, oduševili su ih licitari živopisnih boja i ukrasa te okus medenjaka, koje su zalili tradicionalnim pićem gvircom. Japance je vrlo iznenadilo što se sve to proizvodi ručno, a kao stanovnicima jedne od tehnološki najnaprednijih zemalja svijeta nezamislivo im je da proizvodnja jednoga licitarskog srca traje tri tjedna te da ono stoji samo pet kuna. Ono što japanski i ostali turisti koji nakratko svrate u medičarnu Arko ne razumiju je – da baš taj trojedni proizvodni proces jednoga licitara čuva njegovu izvornu, originalnu ljepotu.
Toj se ljepoti svakodnevno divi i Brigita Mihina, vlasnica obrta Arko, koja je posao naslijedila od majke Silvestre Mucko, a ona od oca Ivana Arka. Iako je Brigita po struci ekonomskih tehničarka i nije namjeravala baviti se medičarstvom (obiteljski posao trebao je naslijediti njezin brat), sudbina je odredila drukčije. Kada je doživio nesreću i ostao nepokretan, majka joj je predložila neka da otkaz u tvrtki gdje je radila i sačuva obiteljsku tradiciju.
