Ljevaonica Ardens godinama je poslovala u Rijeci, sve dok joj inspektori nisu zabranili rad jer nema dozvolu za gospodarenje prikupljenim otpadom. A za dozvolu bi trebalo mijenjati GUP.
Čini se logičnim, ali Prekršajni je sud u Rijeci ipak, do-duše minimalno, kaznio Ardens i Filipovića, iako je sutkinja, kaže Filipović, pokazala sažaljenje i razumijevanje zbog takvih čudnih propisa.
Druga važna stvar je, ako je Zakon i primjenjiv u tom slučaju, ta da je Ardens kupio ljevaonicu od tvrtke Industrooprema iz Rijeke 2002., dakle dvije godine prije nego je Zakon donesen. Znači da do tada takve dozvole nisu bile potrebne. Zato i možemo povjerovati da Filipović nije imao pojma da mu treba dozvolu. Uostalom, kad se bolje razmisli, zašto bi uopće jednom uspješnom poduzetniku bili potrebni problemi u vezi s jednom dozvolom. Zakonodavac je nametnuo nova pravila, a da nije mislio o posljedicama, tj. da bi svi gradovi koji imaju ljevaonice na pozicijama sličnim Ardensu morali mijenjati svoj GUP. Naravno, to je prekomjerni postupak, pa je praktično novi Zakon ograničio poslovanje takvih kompanija. Bilo bi daleko pravednije da se pokušalo zaštititi barem one tvrtke koje su do tada bile na svojim lokacijama, jer je bilo teško očekivati od vlasnika ljevaonice da svoj pogon proda, digne kredit i sagradi novi u industrijskoj zoni.
