BANKARSKA UNIJA Do kraja godine Europska središnja banka nadzirat će oko šest tisuća banaka

Do kraja godine Europska središnja banka nadzirat će oko šest tisuća banaka. Dogovor je napokon postignut: EU dobiva zajednički fond za restrukturiranje i gašenje banaka težak 55 milijardi eura koji će članice puniti posebnim porezom na banke. Kritičari sumnjaju u održivost tako zamišljene bankarske unije zbog složene procedure odlučivanja i financijske snage fonda.

Osnovna je zamisao iza tog projekta razbiti začarani krug između banaka i država, koje jedne drugima posuđuju novac za kranje svojih bilanci i proračuna, time stvarajući neprekidni niz uzajamnih dugova. Ključan je u tom smislu zajednički fond za restrukturiranje i gašenje banaka (dio SRM-a, jedinstvenog mehanizma za restrukturiranje i gašenje banaka) težak 55 milijardi eura, koji će puniti članice putem posebnog poreza na banke. Drugim riječima, banke će same unaprijed uplaćivati svojevrsnu policiu osiguranja za moguće probleme u budućnosti, a fondom će se koristiti isključivo u tu svrhu. Posljednja verzija dogovora različita je u odnosu na početnu u nekoliko točaka, među ostalim prema tome što će fond svoju punu ‘zrelost’ doseći za osam, a ne za deset godina. Od iznosa koji će se godinama prebacivati iz nacionalnih u zajednički fond, 40 posto bit će odmah na raspolaganju svima, a u drugoj godini taj će postotak biti 60.

Treća točka spora bila je procedura, ništa manje važno pitanje za sve upletene strane, posebice za države članice koje se ni međusobno nisu mogle lako dogovoriti tko će imati najvažniju ulogu u odlučivanju o sudbinii posrnuh banaka, ali i to je pitanje sada riješeno. Neke zemlje, prije svega Njemačka, željele su ključne odluke o bankama koje postanu predmet procedure spašavanja ili gašenja zadržati u svojim rukama, točnije u rukama ministara financija, ali konačna verzija tu moć daje Europskoj središnjoj banci (ECB). Europska komisija odobravaće odluke o restrukturiranju ili gašenju i predlagati revizije, ECB proglasit će banku ‘zrelo’ za gašenje, a ministri financija moći će odbaciti odluke o gašenju samo u određenim slučajevima. Ministri će, pak, odlučivati o porezima kojima će se napuniti zajednički fond, a nezavisni odbor, tijelo odgovorno za provođenje gašenja neke banke, to će moći napraviti i mimo stajališta ECB-a.

Europski parlament i Vijeće postigli su dugo očekivani dogovor o osnovnom tekućem računu, koji bi bio dostupan svakom građaninu Europske unije neovisno o njegovoj nacionalnosti, financijskom stanju i mjestu boravka, pa čak i ako nema fiksno boravište. Isto tako, dogovorena direktiva nalaže da pravila i naknade trebaju biti usporedivi kroz sve članice i transparentni uz maksimalno olakšanu mogućnost mijenjanja banaka. U skladu s inzistiranjem Parlamenta, dogovoreno je da će sve ili gotovo sve kreditne institucije morati omogućiti svakom građaninu EU koji legalno boravi u nekoj državi članici otvaranje tekućeg računa, kako bi se osigurala konkurentnost i pristup svim potrošačima.

Informacije o tekućem računu moraju biti razumljive i standardizirane u cijeloj Uniji i svaka članica mora osigurati barem jednu internetsku stranicu s usporedbama visine naknade u različitim bankama. U današnjem svijetu ne imati osnovni račun u banci otežava i poskupljuje sudjelovanje u svakodnevnom životu – plaćanje računa za struju ili dobivanje plaće. Ovaj sporazum približava nas davanju pristupa osnovnom bankovnom računu svakom europskom građaninu i omogućavanju njihovoga punog sudjelovanja u društvu i koristima jedinstvenog tržišta – komentirao je povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier. Njegov kolega, povjerenik za zaštitu prava potrošača Neven Mimica smatra da je to ‘dobra vijest za potrošače, posebice one ranjive koji nemaju račun u banci’. Svi će sada, kaže, moći uživati u koristima kao što su kupnja preko interneta i osnovne operacije poput dobivanja mirovina.

Osnovni tekući račun omogućuje svom korisniku isplatu i primanje uplata na teritoriju EU, ali svaka će država sama imati pravo odlučiti hoće li ta definicija obuhvaćati i mogući minus na tom računu. Iako se u Parlamentu i Vijeću nadaju obavljanju financijskih transakcija bez naknada, pravila dopuštaju bankama ‘razumnu’ visinu naknade. Osim toga banke će morati ponuditi potrošačima mogućnost promjene davatelja usluge unutar EU, opet uz razumnu naknadu, te im pomoći prebacivanjem eventualnog preostalog iznosa i zatvaranjem računa. Iako se na prvi pogled čini da je riječ o manje važnom elementu, istraživanja su pokazala da je procedura mijenjanja banke često komplikirana i neizvjesna. U slučaju problema pri prelasku u drugu banku, kreditna institucija bit će odgovorna za naknadu eventualne financijske štete. Usprkos rastućoj važnosti bankovnog računa i padu korištenja gotovinom, čak 58 milijuna Europskog starijih od 15 godina nema svoj račun u banci. Da bi nova pravila stupila na snagu, Parlament mora usvojiti postignuti dogovor na svom posljednjem plenarnom zasjedanju u travnju.