HEP će na plinu neopravdano zaraditi, Ina nepravedno izgubiti

• Za krajnje kupce, a to su u ovom slučaju kućanstva, ništa se ne mijenja. Čak ni cijena plina. No to ne vrijedi za Prirodni plin i Inu. Kakve se posljedice očekuju, kakva je računica? – Ako uspoređimo cijenu plina prema kojoj Ina mora prodavati plin HEP-u i cijenu plina prema kojoj će HEP prodavati plin opskrbljivačima, evidentno je da je HEP-u omogućena marža koja daleko nadilazi operativnu maržu u takvoj vrsti posla, što znači generiranje neopravdano visokog prihoda u reguliranoj djelatnosti. Pritom sav teret snosi proizvođač plina, znači Ina. Proizvođači nafte i plina poput Ine, osim u nova istraživanja, ulažu velika sredstva kako bi na postojećim poljima povećali pridobive količine ugljikovodika, koje se, naravno, s vremenom smanjuju. Pritom treba imati na umu da su troškovi proizvodnje u kasnijoj fazi sve veći, kao i sredstva potrebna za ispunjavanje sve strožih zahtjeva u području zaštite na radu i zaštite okoliša. Da bi se osigurao povrat velikih i visokorizičnih ulaganja te pokrili sve veći troškovi proizvodnje nafte i plina, naročito na starim poljima, proizvođač svoje proizvode mora prodati prema tržišnoj cijeni i na način koji omogućava kontinuiranu proizvodnju na naftnim i plinskim poljima. To je jednostavna logika – nitko neće ulagati ako nema povrata kapitala. U ovom slučaju, kada je Vlada donijela odluku ne samo o definiranoj cijeni, već i propisanim nepovoljnim uvjetima isporuke plina za proizvođača koji su u suprotnosti s dobrom industrijskom praksom, ugrožen je proces proizvodnje plina. Da ne govorimo o tome da tako veliko smanjenje prihoda može dovesti u pitanje ulaganja u nove projekte.

• Mislite li i vi, kao što vjeruju pojedinci, da se Ina, odnosno Prirodni plin iz nekog razloga kažnjavaju? – Gotovo se čini da nas se kažnjava zato što smo htjeli osigurati dovoljne količine plina za sve svoje kupce, odnosno pripremiti se za slučaj hladne zime. Naime, Prirodni plin je do 31. ožujka 2014. obvezan temeljem Zakona o tržištu plina osigurati dovoljne količine plina za opskrbu kućanstava i za potrebe uravnoteženja plinoopskrbnog sustava te smo zato zadržali određene količine plina u skladištu kako bismo u slučaju niskih temperatura povlačenjem plina iz skladišta omogućili sigurnu opskrbu. Primjerice, prošle smo godine čak u travnju imali neočekivano niske temperature te su, zahvaljujući velikim zaliham plina u skladištu, svim opskrbljivačima isporučene potrebne količine. Ili, sjetite se situacije kada je 2012. zbog vremenskih neprilika bila djelomično zaustavljena proizvodnja s Jadrana, a kada je Ina svejedno omogućila sigurnu i neometanu opskrbu svih potrošača. Sada je problem što nam, s obzirom na trenutačnu regulativu donesenu potkraj veljače, nije dopušteno nastaviti povlačenje plina nakon isteka ovog ugovora, koji vrijedi do kraja ožujka.

**Hoćete li i unatoč kratkom vremenu uspjeti sami prodati zalihe plina drugim korisnicima skladišnih kapaciteta? – To je veliko pitanje. Temeljem važeće zakonske regulative operater skladišnog sustava može raspisati natječaj za prodaju našeg plina u skladištu. Opasnost leži u činjenici da nema zakonski propisanih kriterija za takvu vrstu prodaje, što znači da naš plin može biti prodan u bescjenje. To bi Ini moglo nanijeti veliku štetu, a kupcima koji će taj plin kupiti omogućava se velika korist. Dakle, ako se taj plin ne uspije prodati, može biti ponuđen samo nekolicini korisnika skladišnog sustava, pri čemu će ostali sudionici na tržištu biti u diskriminirajućem položaju.

**S obzirom na to da Ina mora osigurati fleksibilne količine plina, a skladišnih kapaciteta nema, je li sada doveden u pitanje i rad bušotina? – Tu dolazimo do još jednog apsurda. Dakle, HEP-u je dodijeljeno 70 posto kapaciteta u podzemnom skladištu plina, ali i mogućnost da od Ine preuzima plin u rasponu od oko 550 do 680 milijuna prostornih metara na godinu, odnosno na dnevnoj osnovi između 1,4 i 1,9 milijuna prostornih metara plina. Problem je u tome što to znači da Ina mora osigurati vrlo fleksibilne količine plina, koje mogu varirati za čak 500 tisuća kubika na dan, odnosno četvrtinu ukupnih dnevnih količina. Tako stavljam proizvođača plina, dakle Inu, u poziciju da jedino može svakodnevno zatvarati i otvarati plinske bušotine. Posljedice takvog režima rada bušotina mogu biti neslagljive u smislu negativnih utjecaja na ležišta i smanjenja pridobivih rezervi plina i plinskoga kondenzata.

**Mislite li da bi i EU mogao poduzeti ‘razne mjere’, budući da se dogodio zaokret u tržišnim odnosima i pravilima EU? Jer, čini se da Vlada još uvijek nije ušla u EU. – Sve članice EU imaju obvezu implementacije europske energetske regulative u svoje zakonodavstvo, pri čemu se često članicama odobrava vrijeme potrebno za prilagodbu. No od prve direktive iz 1998. pa do danas možemo uočiti tri glavna zahtjeva koji se stalno ističu: slobodan pristup plinskih infrastrukturnim objektima, transparentnost u poslovanju reguliranih energetskih djelatnosti i sigurnost opskrbe. Pokušamo li kritički analizirati zadnje izmjene Zakona o tržištu plina, zajedno s pripadajućim Odlukama Vlade, prema ta tri kriterija teško da možemo naći usklađenost. U tom smislu, razmatramo i različite pravne korake.

**Kakve? Očigledno je posljedica mnogo. Što sve to znači za budućnost Prirodnog plina, koji je sad model najbolji? Hoće li se Prirodni plin integrirati u maticu? – Sve o čemu smo razgovarali sigurno će utjecati na poziciju Prirodnog plina na tržištu. Dosad je Ina osiguravala potrebnu financijsku podršku tako da je Prirodni plin bez obzira na iskazane gubitke u poslovanju uredno ispunjavao svoje obveze prema dobavljačima, ali i u određenoj mjeri tolerirao nepravodobno podmirivanje obveza od strane svojih kupaca. S obzirom na sve negativne efekte nove zakonske regulative, ne samo u plinskom sektoru, Ina će morati poduzimati razne mjere za osiguranje financijske stabilnosti. U tom kontekstu sigurno će se razmatrati razni modeli plinskog poslovanja.

**S obzirom na sve dosad nabrojane apsurde i regulativne prepreke, kako vidite daljnji razvoj tržišta plina? – Plin je energent, ali i roba koja ima svoje tržište. To znači da će se cijena plina, prije ili kasnije, i na hrvatskom tržištu određivati tržišnim mehanizmima, odnosno ovisit će o ponudi i potražnji. Naše je tržište tek u početnoj fazi razvoja i predstoji nam dug proces, koji će iziskivati velike promjene. Za početak moramo pričekati uklanjanje regulatornih prepreka za potpuno otvaranje tržišta te unaprijediti plinski infrastrukturu. Tu prije svega mislim na omogućavanje dvo-smjernog protoka plina na međudržavnim interkonekcijama te modernizaciju distributivnih mreža, naročito mjernih sustava. Uz harmonizaciju zakonske regulative, to su osnovni preduvjeti za integraciju u regionalno, a kasnije i europsko tržište plina.