Manji trgovački sudovi polako, ali sigurno nestaju

I skustvo je nešto na čemu treba učiti i teško je ne sjetiti se kako su svi – od predstavnika lokalne i regionalne samouprave, preko Vlade pa do zakonodavca – tvrdili da će osnivanje malih trgovačkih sudova u nizu gradova (Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Sisak…) pomoći poduzetnicima baš iz tih sredina kako bi brže riješili svoje sudske sporove. Sudovi su osnovani (dio do sada već i ukinut), a jedina posljedica za poduzetnike iz tih sredina bila je da su sporovi u kojima su oni bili tužena strana (jer je mjesna nadležnost suda određena prema sjedištu tuženika) završavali iznimno brzo, što im baš i nije odgovaralo, a oni u kojima su oni bili tužitelji jednako sporao kao i ranije premda su u tom slučaju očekivali promjenu. Danas od tih sudova kao samostalni sud ne postoji ni jedan jedini, svi su u statusu stalnih službi drugih trgovačkih sudova. Malo je novih općinskih sudova počelo raditi u novije doba, među rijetkim su tako oni u Solinu i Kaštel Lukšiću. Odnedavno oba ta suda rade kao stalne službe Općinskog suda u Splitu.

Problemi tzv. malih sudova veliki su i gotovo nerješivi, od toga da se u slučaju stvari kao što su primjerice rodiljni dopust ili bolovanje jednog ili dva suca (ili čak i službenika, posebno u zk odjelima) dogodi gotovo kolaps pa do toga da je na razini teorije izuzeće nekog suca. Znatan dio tih teškoća riješen je statusom stalne službe drugoga većeg suda koji bez teškoća može osigurati drugog suca ili službenika. No kada i ako stalne službe budu ukinute i sve objedinjeno u sjedištu suda, šteta će sigurno biti daleko veća od ostvarene koristi.

A teško je ne sjetiti se milijuna kuna bačenih na plaće novoinovanih sudaca početkom ovog milenija koji su trenutkom imenovanja prestali raditi na dotadašnjim radnim mjestima, često baš na redovnim sudovima, i počeli mjesecima primati bitno veću plaću bez ikakvog rada (čak ni formalnog dolaska na posao), a njihova su dotadašnja sudačka radna mjesta mjesecima ostala prazna jer je takva procedura i jer se nitko nije uspio sjetiti jednostavnog rješenja – do dana početka rada na novom radnom mjestu nastavljaju raditi na dotadašnjem. I s obzirom na to da je jasno da nešto ozbiljno ‘ne stima’, sada ide novi zakon, o područjima i sjedištima sudova, Nacr kojega je izložen svakom zainteresiranom u okviru tzv. savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.

Opravdano je strahovati se pod obrazloženjem racionalizacije vjerojatno ponovo krije ili propis koji se godinama neće provesti ili pak nepotrebno i neracionalno rasipanje novca koji tom istom pravosuđu tako nedostaje. Sjetimo se samo vještačenja koja se ne provode jer je novac namijenjen za tu svrhu već potrošen. Naime, kako drukčije objasniti očitu nakanu da se sve, istina s odgodom, koncentrira u sjedištu županijskog i općinskog suda, a da se zatvore mnogi nekadašnji sudovi (kasnije tzv. stalne službe), u koje je država prethodno uložila ogromna sredstva. Pravi negativni primjer je Split. Zgrada predviđena za Općinski sud (kupljena od jednog poduzetnika i plaćena) već godinama stoji zatvorena i propada, a taj isti sud je u nekoj vrsti privremenog smještaja u bivšoj vojarni na području drugoga grada, Solina, koja je prema službenim riječima čelnika u očajnom stanju. Stalne službe koje se sada zatvaraju u Kaštel Lukšiću (valjda jedini sud koji je u svojem nazivu imao ime gradskoga kotara, a ne grada) i Solinu imaju zgrade koje su jako dobro uređene, ali će ih napustiti, a sutra će se to dogoditi s jednom od najljepših i najurednijih zgrada u hrvatskom pravosuđu, onom u Supetru, iz kojega je davno otišlo državno odvjetništvo. I pri tome sve nas uvjerava se da to neće biti otegotno za stranke.

Da se ne bi previše uvjeravali, treba samo staviti na papir troškove izrade novih biljega i oglasnih ploča na zgradama u kojima se osim te forme ništa nije promijenilo, treba izračunati putne troškove sudaca i službenika koji će jednom svi putovati u sjedište suda i upitati se zašto ćemo onda, kad je ta koncentracija tako dobra, u Zagrebu imati tri građanska općinska suda (jug, istok i zapad), jedan radni sud i jedan kazneni sud. Jako je čudno što u Nacrtnu nisu dva suda koja su izrijekom navedena u važećim zakonima – Visoki zemljišnoknjižni sud iz Zakona o zemljišnim knjigama i Visoki kazneni sud iz Zakona o kaznenom postupku. Znači li to da se od njih odustalo (struka je prvi dosta napadala, a drugi podržala) ili ih je samo netko ‘zaboravio’? Oni koji sve to plaćaju imaju pravo to znati i imaju pravo na odgovorno postupanje sa svakom, baš svakom proračunskom kumom.