Medicinske usluge

U Crikvenici se gradi prvi resort za bogate umirovljenike. Za umirovljenike iz drugih zemalja idealno bi bilo da pola godine provode kod kuće, a pola u Hrvatskoj, što im osim ovog rješenja rijetko tko može ponuditi. U drugoj polovini godine smještajni kapaciteti trebali bi se otvoriti drugim vrstama turista.

Taj koncept od klasičnih umirovljeničkih domova dijeli nekoliko ključnih razlika, kaže Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na zagrebačkome Pravnom fakultetu i savjetnik Nervada Mešića, direktora Mešića coma. Ponajprije, umirovljenike koji borave u staračkim domovima uvijek donekle subvencionira država. U potpomognutom stanovanju umirovljenik kupuje ili unajmljuje apartman samo za sebe pa ima apsolutnu slobodu u, primjerice, uređenju interijera. U cijeni apartmana, koju ulagači još ne objavljuju, dobiva i potpunu zdravstvenu zaštitu, dodatne sadržaje poput terapija i prehrane po želji, a osoblje se brine za kvalitetu njegova društvenog života. Potencijalni klijenti takvih domova u prvom redu stranci i imućni umirovljenici iz urbanih sredina. Bežovan kaže da podaci o starenju urbanog stanovništva i očekivanome produljenju životnog vijeka sugeriraju da ti ljudi nemaju previše izbora: Stariji ljudi koji žive u Zagrebu u stanu u 120 kvadrata u zgradi bez dizala nemaju kamo. Imaju državne domove ili privatni smještaj, koji je šarolik. Ljudi koji ne žele u dom jer im to ne odgovara spremni su platiti nešto drugo, tu nastupa potpomognuto stanovanje – podcrtava Bežovan i dodaje kako strani partneri zasad nisu previše zainteresirani za tu vrstu ulaganja u Hrvatskoj zbog više razloga. Uložili bi samo u svježe projekte i svjesni su da su umirovljenici iz drugih zemalja, primjerice Austrije, ukorijenjeni u svojim zajednicama. Za njih bi bilo idealno da pola godine provode kod kuće, a pola u Hrvatskoj, što im osim tog rješenja u Hrvatskoj rijetko tko može ponuditi.

Nameće se pitanje što sa smještajnim kapacitetima u drugoj polovini godine. Apartmani bi se tada trebali otvoriti drugim vrstama turista jer strani ulagači ne trpe prazni hod. Koncept ‘time sharinga’ u turizmu u razvijenijim zemljama Europske unije otišao je daleko naprijed u odnosu na Hrvatsku. Bežovan tvrdi i da u teoriji ne bi trebalo biti teškoća ni u pružanju medicinskih usluga. Crikvenički dom imat će svoje medicinsko osoblje, a programi liječenja i hitne intervencije rješavat će se s lokalnom zajednicom. Budu li zatrebali složeniji postupci ili oni koji se ne mogu obaviti u Hrvatskoj, stanarima će se u dogovoru s liječnicima osigurati prijevoz u njihovu zemlju.

Edvin Jurin, direktor Weber Shandwicka, stručnjak za upravljanje turističkim odredišta i zdravstveni turizam, misli da je Hrvatska predodređena za turizam treće dobi. Više je puta istaknuo i na stranačkim skupovima Nacionalnoga foruma Nikice Gabrića, koji ima viziju Dalmacije kao nove Floride. Potražnja je velika i tu priliku treba znalački iskorištiti, posebice kad se smanjuje ‘broj ruku’, odnosno broj radnih mjesta u materijalnoj proizvodnji. U toj novoj gospodarskoj i društvenoj okolini skrb za druge postaje nova proizvodnja – kaže Jurin.

Prema njegovu mišljenju, u SAD-u ljudi stariji od 65 godina posjeduju više od 75 posto ukupne financijske imovine, što rezultira širokim rasponom novih proizvoda i usluga za tržište ‘srebrnih tigrova’. Jurina, kao ni Bežovana, ne zabrinjava nedjelotvornost zdravstvenog sustava jer misli da se nakon ulaska u EU Hrvatska pozitivno doživljava. Nedjelotvornost zbog pomanjkanja organiziranosti u hrvatskome zdravstvu ne umanjuje veliko znanje hrvatskih stručnjaka. Naši su stručnjaci dobrodošli u inozemstvu, što je prouzročilo pravi egzodus više stotina hrvatskih liječnika u posljednjih šest mjeseci. To je stvarna potvrda znanja hrvatskih medicinara – zaključuje Jurin.

Koliko se god priča činila idealnom, itekako ima ozbiljnih zapreka za razvoj zdravstvenog turizma. Kombinacija nepostojećega zakonodavnog okvira i nepovjerenja ulagača u zdravstvenom turizmu podjednako je ubojita kao i drugim gospodarskim sektorima, o čemu svjedoči Jako Andabaka, predsjednik Uprave Blue Sun hotela: Svaki novi model turizma donekle smo razvili, zbog čega možemo uspjeti i u zdravstvenom turizmu. Imamo vrlo dobru priču kad je riječ o klimi, objektima i ljudima, ali to nije tako jednostavno provesti u djelo bez poticaja i okolnosti, koje se stalno mijenjaju. Zbog toga nas ulagači izbjegavaju – kaže Andabak.

Prema Miljenku Buri, šefu Udruge za razvoj medicinskog turizma, sve velike prilike već smo propustili. Naime, ključne su godine za promidžbu zdravstvenog turizma iza nas, a konkurencija ih je iskoristila. Prije godinu dana napravljene su dvije razvojne strategije, turistička i medicinska, ali nisu dale nikakav plod. Što će nam strategije koje su mrtvo slovo na papiru? Što se promijenilo u ovih godinu dana od njihova donošenja i zašto stalno slušamo iste konzultante koji su nas doveli u tu situaciju? Vrijeme je za akcijske planove i nove ljude – poručuje Bura.

U završnoj procjeni snage turizma treće dobi prevagu odnosi to da nijedna legalna gospodarska djelatnost ne može napredovati bez zakonodavnog okvira i da bajslovnih rezultata neće biti bez novca stranih ulagača. Specijalne bolnice zbog izostanka zakona ne mogu nastupati na međunarodnim tržištima, smještajni kapaciteti u toplicama nisu kategorizirani, što im onemogućava privlačenje ozbiljnih gostiju. Ta dva primjera sasvim dovoljno govore o tome gdje je Hrvatska u zdravstvenom turizmu, na koji se u svijetu potroši šezdeset milijardi dolara na godinu i koji ostvaruje dvoznamenkaste stope rasta.