Ispričan u četiri poglavlja – godišnja doba, film prati srednjoškolku Isabelle, djevojku iz dobrostojče obitelji koja se upušta u prostituciju nudeći mladenačku ljepotu starijim muškarcima. Njezini motivi nisu sasvim jasni, no redatelj Ozon ne inzistira na prvolutaškim objašnjenjima, a ni senzacionalizmu u prikazu njezina izabranog poziva.
Kontrastirajući neispunjenost svoje protagoniste i kičaste ljubavne pjesme te analize poezije koja stvara mit o zaljubljenosću opijenoj mladosti, propituje vezu između idealizirane mladosti i seksualnog procvata te ostvarljivosti tog ideala, pri čemu je Isabelle, često u kadru s knjigom u ruci, zaglavljena na njihovoj granici.
‘Mlada i lijepa’ ne skriva pritom oštricu usmjerenu prema građanskome moralu i njemu inherentnom licemjeru koje na površinu izvlači ljepota iz naslova (fantastična je scena u kojoj obiteljska prijateljica ‘čuva’ svog supruga od Isabelle). Redateljevo tretiranje prostitucije nije bez nedostataka (posebice u završnim scenama), no unatoč tome rezultat je pametan, nekonvencionalan film o sazrijevanju.
