Rast broja korisnika mobilnog bankarstva

Intelektualni kapital uopće se ne spominje u strategiji, koja uglavnom promiče industrije s nižom razinom IK jer nije analizirala IK pojedinih sektora i industrije.

Zbunjuje kako se naša industrijska budućnost može temeljiti na prerađivačkoj industriji i graditeljstvu ili kako se kao ključna strateška djelatnost određuje proizvodnja prehrambenih proizvoda i namještaja.

Prema mišljenju Sjednice banke, intelektualno bogatstvo poboljšava životne uvijete ljudi, omogućuje veći dohodak i time bolji životni standard. Nacionalni intelektualni kapital (IK) definiran je kao sposobnost države za kreiranje budućih vrijednosti, stručnost za stvaranje dugoročne konkurentnosti gospodarstava te predstavlja potencijal države za budući rast. Stoga bismo i mi možda trebali uzeti u obzir intelektualni kapital pri razmatranju hrvatske industrijske strategije.

Inovacije i znanje mjere su međunarodne konkurentnosti gospodarskog rasta. Iako je mjerenje intelektualnog kapitala kao doprinos nacionalnom napretku još novo područje, u mnogim se analizama priznatih stručnjaka procjenjuje da intelektualni kapital razvijenih zemalja utječe na stvaranje 16-72 posto bruto nacionalnog proizvoda (BDP). Na godišnjoj razini utjecaj nacionalnog intelektualnog kapitala na BDP kreće se na razini 0,25-2,15 posto. Od 2001. do 2011. intelektualni kapital najnaprednijih država svijeta čini do 75 posto BDP-a, pri čemu se intelektualni kapital u GDP-u tih država povećao za 12 posto, 26 posto kod tranzicijskih te 33 posto kod država u razvoju. Države s najvišim intelektualnim kapitalom su Finska, Švedska, Švicarska, Danska, SAD, Singapur, Nizozemska i Kanada. To su ujedno najkonkurentnije države svijeta, što govori o izravnoj vezi između razine nacionalnog intelektualnog kapitala države i razine njene konkurentnosti.

Intelektualni kapital kompanija ključni je pokretač rasta tvrtki, njihove profitabilnosti i vrijednosti te poslovnog ugleda. Također, tržišna vrijednost kompanija pogonjena je intelektualnim kapitalom. Iako je 1985. udio intelektualnog kapitala u tržišnoj kapitalizaciji 500 najboljih kompanija SAD-a bio 68 posto, 2010. taj je udio bio 81 posto, a danas je procijenjen na 85 posto. Primjerice, tržišna kapitalizacija Googlea, jedne od najuspješnijih kompanija na svijetu, strukturirana je kao 10 posto financijskog kapitala i 90 posto intelektualnog kapitala. Nadalje, mnogima nije logično zašto je 2012. Facebook za jednu milijardu dolara kupio Instagram, 18 mjeseci mlad startup. Zatim je kupio WhatsApp za 19 milijardi dolara. Tvrtka je u trenutku prodaje imala 55 zapošlenih, 300 milijuna dolara prihoda i nula profita. Je li Zuckerberg lud? Nije! Facebook je kupio intelektualni kapital tvrtki. To mu omogućuje da poveća prihode iz drugih izvora, ali i tržišno liderstvo. Takve transakcije nisu više iznimke i ima ih sve više.

Nedavno je predstavljen nacrt industrijske strategije Hrvatske 2014.-2020. sa svrhom jačanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Pohvalno da je jedan od tri ključna sektora hrvatske industrije napokon postala informatičko-komunikacijska industrija (ICT). Međutim, zbunjujuće je kako se naša industrijska budućnost može temeljiti na prerađivačkoj industriji i graditeljstvu ili da kao ključne strateške djelatnosti određuje proizvodnju prehrambenih proizvoda i namještaja. Razmotrimo. Ako se intelektualni kapital neke države definira kao sposobnost kreiranja budućih vrijednosti, osiguravanja dugoročne konkurentnosti gospodarstava te određivanje potencijala za budući rast – onda iznenađuju tri činjenice. Prva je potpuni izostanak pojma ‘intelektualni kapital’ u samom dokumentu. Druga, većina industrija koja se promiče u strategiji ima općenito nižu razine intelektualnog kapitala i time manju buduću vrijednost industrije. Treća je izostanak analize razine intelektualnog kapitala hrvatskih sektora i industrija. Naime, razmatranje intelektualnog kapitala pri izradi industrijske strategije uobičajen je postupak jer rezultati analize intelektualnog kapitala ne samo da bi povećali kvalitetu same strategije nego bi, što je još važnije, upozorili na perspektivnije sektore i industrije za stvaranje veće buduće vrijednosti hrvatskoga gospodarstva.