FRANCUSKA S vlasti odlaze oni koji ne mogu smanjiti nezaposlenost, lijevi ili desni, svejedno je

S vlasti odlaze oni koji ne mogu smanjiti nezaposlenost, lijevi ili desni, svejedno je. Izborni uspjeh radikalne desnice na upravo održanim lokalnim izborima u Francuskoj ne bi bio osobito važan da nije rezultat glasovanja protiv onih koji, bili oni desni centar ili socijalisti, ne uspjevaju izvući zemlju iz krize. Prije svega riješiti nezaposlenost. A Hollande nije uspio smanjiti vojsku od 3,4 milijuna nezaposlenih.

Najgori strahovi ‘stožernih’ lijevih i desnih stranaka u gotovo svim europskim državama obistinili su se na francuskim lokalnim izborima u nedjelju. Vladajući socijalisti predsjednika Françoise Hollandea, koji je u nepopularnosti uspio nadmašiti i svog prethodnika Nicolas Sarkozyja, doživjeli su očit izborni poraz izgubivši vlast u više od 150 gradova. Iako u zemlji od oko 60 milijuna stanovnika to na prvi pogled ne djeluje kao velik poraz, širi kontekst izrazito je zabrinjavajući za vladajuće, zbog čega su pale i prve glave. Riječ je o gradovima koji su i više od stotinu godina bili u rukama socijalista i do izbora su se smatrali stražnjim ‘utvrđama’. U danim okolnostima, uspjehom se smatra i zadržavanje Pariza u socijalističkim rukama. Glavni grad prvi je put u povijesti dobio gradonačelnicu, Anne Hidalgo, koja je pobijedila protivnicu iz UMP-a, stranke desnog centra, Nathalie Kosciusko-Morizet.

Premijer Jean-Marc Ayrault ekspresno je zamijenjen dosadašnjim ministrom unutarnjih poslova Manuelom Vallsom, premda je izborni poraz prije svega usmjeren na njegovog šefa, predsjednika Hollandea. Valls slovi kao desna struja stranke, poznat je po antiimigrantskim stajalištima i ‘reformističkom’ viđenju ljevice u stilu bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira, što i nije poželjna legitimacija u Francuskoj. Čovjek koji se proslavio deportacijom 15-godišnje romske djevojčice zbog slabog pohađanja škole francusko državljanstvo dobio je tek 1982., s obzirom na to da je rođen u obitelji Katalonca i Švicarke. Drugim riječima, i sam je imigrant. I u ekonomskom pogledu bliži je desnim razmišljanjima. Protivio se vraćanju granice za umirovljenje na 60 godina starosti, radnom tjednu od maksimalno 35 sati i državnom subvencioniranju zaposlenja za mlade. No politički je ipak napredovao, jedan je od rijetkih članova francuske vlade kojima popularnost nije pala.

Naravno, nije izborna pobjeda UMP-a, stranke desnog centra, razlog drhtanja vodećih stranaka u Europi. Radikalna desnica pod vodstvom Marine Le Pen osvojila je vlast u 11 gradova i zauzela vrlo dobru startnu poziciju za europske izbore u svibnju. Njena Nacionalna fronta ostvarila je jedan od najboljih rezultata na lokalnim izborima još od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća, osvojivši i predgrade Marseillesa od 150 tisuća stanovnika, najveće mjesto u kojem je ikad pobijedila. Upravo su izbori za Europski parlament politički okršaj od kojeg vodeće europske stranke strahuju jer bi mogao otvoriti vrata snažnijem utjecaju euroskeptičnih i radikalnih stranaka u instituciji čiji su moć i utjecaj znatno ojačali proteklih godina. Prema trenutačnom odnosu snaga, UMP će pobijediti na europskim izborima (24 posto), Nacionalna fronta (22) bit će druga, a socijalisti su sada tek na trećem mjestu (19), što je dovoljno za preznojavanje političkih elita u Europi.

Razlozi za takav podbačaj vodeće stranke leže prije svega u lošim ekonomskim pokazateljima. Druga ekonomija Europske unije nikako da uhvati stabilniji tempo oporavka od ekonomskih krize, nezaposlenost se i dalje tvrdoglavo drži oko visokih deset posto, a Hollande od preuzimanja vlasti u svibnju 2012. nije uspio formulirati jasnu politiku. Predsjednik neuspješno vrluda iznimno nezavidnim političkim i ekonomskim krajolikom, koji zahtijeva balansiranje između poticanja rasta potrošnjom, udovoljavanja radnicima i poslovnoj zajednici, poreznih olakšica jednima i drugima, rezanja proračunskog deficitu i javnog duga, odnosno cijelog niza kontradiktornih interesa.

U želji da pojednostavni, skrati i pojeftini dobivanje vize za državljane zemalja koje nisu članice EU, Europska komisija predstavila je ovog tjedna niz mjera i promjena. Cilj prijedloga nije samo olakšati pojedincima kratkotrajni ulazak u Europsku uniju nego i potaknuti veću ekonomsku aktivnost u raznim djelatnostima poput turizma i prometa. Prema nedavnoj studiji, u 2012. čak je 6,6 milijuna potencijalnih posjetitelja iz šest zemalja koje su bile uključene u istraživanje izgubljeno upravo zahvaljujući kompliciranim procedurama izdavanja viza, a poboljšanje sustava broj posjetitelja moglo bi podignuti za 30 do 60 posto. Prevedemo u brojke, to je potencijalno 130 milijardi eura dodatnog prihoda u pet godina i 1,3 milijuna novih radnih mjesta koje bi se dobilo potrošnjom tih gostiju na smještaj, prehranu, prijevoz, zabavu, kupnju i slično.

Predložene mjere za realizaciju izgubljenog potencijala uključuju skraćivanje rokova za procesuiranje zahtjeva za izdavanje vize s 15 na 10 dana i uvođenje mogućnosti davanja zahtjeva u diplomatskom predstavništvu neke druge države članice, ako ciljana država nema svoje predstavništvo ili uvjete za obradu zahtjeva u danoj zemlji. Nadalje, Komisija predlaže obvezno izdavanje trogodišnjih viza za višestruke ulaske i izlaske redovitim putnicima, jednostavniji obrazac i predaju zahtjeva internetom, izdavanje 15-dnevnih viza na graničnim prijelazima za jednu članicu šengenskog prostora, izdavanje posebnih viza za posjetitelje važnog događaja i cirkularne jednogodišnje vize za putnike koji bi se kretali unutar šengenskog prostora (touring-viza), ali bez boravka u članici duljega od 90 dana unutar razdoblja od 180 dana.

Kako bi predloženo postalo stvarnost, Vijeće Europske unije i Europski parlament moraju dati svoje odobrenje, što se očekuje najranije početkom sljedeće godine. Ako sve prođe prema planu, sve države članice koje u potpunosti primjenjuju zajedničku šengensku viznu politiku, kao i zemlje koje su povezane sa šengenskim sustavom (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska) morat će poštovati nova pravila. S druge strane, predložene promjene neće se odnositi na Bugarsku, Hrvatsku, Irsku, Cipar, Rumunjsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, s obzirom na to da te zemlje ne sudjeluju u zajedničkoj viznoj politici, s tim da su Rumunjska, Bugarska, Hrvatska i Cipar obvezni s vremenom pristupiti šengenskom sustavu.