Prve dječje cipelice trebaju biti ravne, bez anatomskih uložaka, jer tek prohodalo dijete ima nerazvijene svodove stopala. Vrlo su nestabilna, kosti i zglobovi mekani i osjetljivi, a mišići tek treniraju preuzimanje težine tijela. Cipele u tome periodu djeluju kao stabilizator pa trebaju biti čvrste, ali savitljive, prostrane, zatvorene i visoke da bi zaštitile skočni zglob i omogućile djetetu stabilan i siguran hod. Vrlo je važno odabrati pravi broj cipela jer ako su prevelike, dijete će hodati zgrčenih prstiju, što će izazvati skraćenje tetiva, deformaciju koja u nekim slučajevima zahtijeva i operaciju. Ako su cipele tijesne u predjelu prsta, najčešće pati nožni palac, a posljedica toga je nepravilan položaj cijeloga stopala i neprikladni pokreti koji utječu na koljena i kukove. Ozljede velikih zglobova počinju upravo lošim položajem stopala u prvih godina života, a kasnije rezultiraju deformacijom. Stopala stisnuta u neprikladnim cipelama uzrokuju i tegobe s krajevima, ali i proširene vene, pa bi cipele trebale biti jedan centimetar dulje od stopala, prostor za prste dovoljno širok, a potpali savitljivi.
Posebnu pozornost, osim na kvalitetu cipela, treba obratiti i na brzi rast dječjih stopala. Dijete može imati najkvalitetnije cipelice, ali ako ih pravodobno ne zamijeni onima većega broja, stopala će trpjeti. Zbog toga roditelji djece u dobi od jedne do tri godine starosti trebaju svakih šest do osam tjedana provjeriti koliko je naraslo dječje stopalo. Razlika između svakog broja dječjih cipela je prosječno 6,6 milimetara. Poslije treće godine života djeteta stopalo malo sporije raste pa dijete godišnje promijeni dva do tri broja cipela. Uz funkcionalnost i udobnost obuće važna je i higijena, zbog čega dijete treba imati najmanje dva para cipela kako bi ih mijenjalo, čime bi se spriječio razvoj gljivičnih bolesti stopala. Stalno hodanje u istim cipelama nije preporučljivo jer se ne stignu prozračiti i osušiti ako se smoči. Dijete treba hodati i u papučama, ali one ne mogu zamijeniti cipele i nisu prikladne za izlazak izvan kuće.
Mnoge djeca nose odjeću starije braće i sestara, što često uopće nema veze s financijskim statusom obitelji. No, kada se radi o cipelama, roditelji ne smiju štedjeti. Savjet liječnika je da djeca ne smiju nositi cipele svoje starije braće ili sestara. Iznimka je ako cipele veličinom pristaju djetetu i nisu razgažene, a potplat im je potpuno sačuvan. Iako je na tržištu mnogo modela dječjih cipela, ne znači da je svaki i kvalitetan ili da, bez obzira na veličinu, odgovara dječjem stopalu. Najbolje je kupiti dječje cipele u specijaliziranoj prodavaonici jer educirani prodavači mogu razriješiti sve roditeljske nedoumice. No, važno je dovesti i dijete kako bi isprobalo više cipela, obvezatno i desnu i lijevu svakoga modela. Kupnja prvih dječjih cipela nije kao svaka druga serijska kupnja jer one moraju biti apsolutno prilagođene stopalima. Cijena ne smije utjecati na izbor dječjih cipela jer se nošenje loše obuće u prvih godina – plaća cijeli život.
Kada se govori o kvaliteti cipela, koža se tradicionalno stavlja u prvi plan, no to više nije mjerilo. Danas postoje mnogi inovativni i udobni, mikroporozni materijali od kojih se proizvodi obuća. Kvalitetne cipele moraju djetetu odgovarati po dužini, širini i visini, a moraju biti lagane i savitljive. No, cipele ne smiju biti premekane niti rastežljive jer neće ‘rasti’ s djetetovim stopalima nego se ‘boriti’ s njima, što će se poslije loše odraziti na zdravlje.
Nakon zimskih mjeseci koža je isušen, umorna, oslabljena, prošarana crvenilom i lišajevima, rozacejom, dermatitisom, i liječimo dehidrirana. U svakom slučaju, vrijeme je za oživljavanje rituala njege. Nakon što nas je proljetno sunce izvuklo iz zimske letargije, došlo je vrijeme za obnovu fizičke energije, te pripremu umorne kože za sunčane izazove. Iako je bilo ugodno čitati knjigu ili gledati omiljene TV-emisije zamotani u dekicu u toplini svoga doma dok vani pada snijeg, ta je romantika dobra za dušu, no loša je za bilo čiji ten. Grijani suhi zrak, nagle izmjene temperature, hladnoća, vjetar – nesumnjivo su ostavili traga na vašoj koži, bilo da je isušena, umorna, oslabljena, prošarana crvenilom ili sitnim lišajevima, rozacejom, dermatitisom, ili je samo dehidrirana.
Detoksikacija kože lica osnovna je stvar koju biste trebali učiniti, a možete je obaviti u kozmetičkom salonu, saunom ili čak doma, pareći lice nad vrućom parom. Cilj je ukloniti toksične i nečistoće koje su se skupile u kožnim porama i tako otvoriti dotok svježeg kisika kroz sve stanice prema gornjem sloju kože. Ako pak želite obnoviti kožu cijelog tijela, najbolje je uroniti u kadu ispunjenu morskom solju, a nakon tog tretmana počastite kožu nekim bogatim njegujućim mlijekom za tijelo. Bilo koji detoksicirajući tretman tijela u najbližem spa-centru ili kod kozmetičara bit će odlična priprema za vaš novi proljetni izgled.
