Cvrkutava, ‘klikava’ poduzetnička elita

Amerikanac Cameron Asa u mnogome je tipičan 23-godišnji stanovnik Kalifornije, osim činjenice da je vlasnik jednog od najutjecajnijih parodijskih računa na Twitteru: TweetLikeAGirl. Za razliku od svojih vršnjaka on već oglašava svoj utjecaj i diktira cijene (brendiranja), a da pri tome ne mora ni izaći iz pidžame. Ima više od milijun sljedbenika, pa se brendovima isplati dati određeni iznos kako bi Asa utjecao na svoje sljedbenike. No dok je za neke to posao, za druge je i dalje društveno zabavno hvalisanje određenom zaradom.

Student David Orr tvrdi da mnogi klinci nisu ni svjesni svoje snage i da stoga poput Ase ne maksimiraju potencijale svojih parodijskih računa. Orr, 22-godišnji student iz Arizone, upravo to čini putem svog računa YaBoyBillNye. Premda ne želi odati koliko zaraduje, dovoljno govori njegov komentar: – Za one najutjecajnije na Twitteru, dakle one koji ulaze u jedan posto, sve ispod 1000 dolara dnevno je podbačaj. Budući da je riječ uglavnom o srednjoškolcima i studentima, lako je shvatiti zašto je mnogima postalo zanimljivo koristiti se svojim društvenim utjecajem na mreži radi vlastitih prihoda. Nije mala stvar imati između 15 i 25 godina i biti u prilici dnevno zaraditi 500 ili više dolara, što je već moguće ako imate od 250.000 do 300.000 sljedbenika.

Orr je jedan od najuspješnijih i najprofesionalnijih, što više, zahvaljujući svojem utjecaju već je kupio kuću. Još kao tinejdžer izrađivao je mobilne aplikacije, a nakon što je 2009. otkrio Twitter, shvatio je i da se želi baviti marketingom, i to baš iskorištavajući svoj utjecaj.

Dvadesetpetogodišnjak Nikolaj Taylor drugo je utjecajno ime na toj mreži s više od četiri milijuna sljedbenika. On tvrdi da su mogućnosti brendiranja na taj način neograničene. Baš poput Orra i on provodi dane uz računalo tvitajući iz svoje radne sobe. Nakon što je diplomirao novinarstvo i nije pronašao posao, stvorio si ga je sam. Taylor ne odaje svoj parodijski karakter, kao ni prihode koje ostvaruje (osim da još nije stvorio 100 tisuća dolara), ali kaže da funkcionira donekle oprezno, ali dugoročno. Nikolaj radije izravno posluje s tvrtkama na građenju svijesti o brendu umjesto privlačenja prometa po stranicama te rabi AdSense. No da bi nešto zaradio, mora cijelo vrijeme biti online, tvitati i lajkati, podgrijavajući za interesiranost, a u dobrim danima ima više od 1000 povratnih klikova.

YouTube, Twitter, Vine, Instagram, Pinterest – sve su to platforme na kojima se mogu pronaći mladi kupci i oni koji imaju utjecaj na njih. Otkako je Facebook uveo praksu naplate da bi se privuklo željenu publiku, ta mreža nije u tom isplativom miks, ali Google+ radi na patentiranju sustava koji će povezati brendove i one koji kreiraju javno mišljenje.

Kreatori utjecaja postaju uvjerljiviji od holivudskih glumaca, to su obični mladići i djevojke s kojima se lako poistovjetiti i zato ostavljaju dubok trag. Među njima su i Lindsay Fuliz iz Los Angelesa koja je utjecajna kod mladih s kojima dijeli istu ljubav prema glazbi i krpicama. Treba spomenuti i Taryn Southern koja je za sobom povukla 350.000 sljedbenika na YouTubeu i postala televizijsko lice pojavivši se na American Idolu kada je imala samo 18 godina.

Svi ti klinci i mladi uvjereni su da je prava priča o marketingu na društvenim mrežama tek počela, no oni su već rezervirali svoj dio tržišta koje samo može, tvrde, sve više i kreativnije rasti.

Vrlo je česta žalopojka domaćih proizvođača da ih konkurencija iz Kine svojom nekvalitetnom a jeftinom robom guši. Pritom su već uvriježene predrasude da je sve kinesko loše, a sve hrvatsko dobro, što ne odgovara istini. No nije samo u pitanju kineska roba, već i roba proizvođača iz drugih zemalja, pa i Hrvatske koji cjenovno jako konkuriraju i pronalaze kupce na domaćem tržištu. Očito je da marketinška kampanja u kojoj tvrtke ističu održivi razvoj, zelene proizvode te društveno odgovorno poslovanje za kupce igra manju ulogu nego cijena i funkcionalnost proizvoda.

Pokazuje to i Nielsenovo istraživanje ‘Global Shopping Report’ iz kolovoza 2012., u kojem stoji da 85 posto potrošača širom svijeta priznaje da promjena cijene hrane utječe na izbor proizvoda. Istraživanja su pokazala da u Aziji i na Pacifiku potrošači najviše pazе na to kako će neki proizvod utjecati na njihovo zdravlje. Manje od trećine njih ima svoje omiljene proizvode, a svaki četvrti kupac lojalan je nekom trgovačkom lancu. Nielsen nam je ustupio i rezultate istraživanja koje provodi svake godine na uzorku od 1000 kupaca moderne trgovine (‘Shopper Trends’, 2013.). Rezultati pokazuju da kupci ne pre-