Izdržljivost

U posljednjih pedeset godina prosječni vijek tvrtki, primjerice petsto najvećih na burzama, pao je sa šezdesetak na osamnaest godina. Sposobnost prilagodbe brzim promjenama danas se smatra vrhunskim zahtjevom, no što o tome kažu u tvrtkama koje posluju stotinu i više godina?

O d najmanjih nogu uče nas da budemo brzi – svi se dive i s odobravanjem nagađaju najbrže klince na dječjim ili školskim igralištima. Na fakultetu se natječemo u brzini polaganja i rješavanja ispita, a kad uđemo u poslovni život, vidimo da direktori promiču one koji su sposobni novu ideju izbaciti na tržište brže od konkurentata. No što ako je brzina pogrešna mjera uspjeha? Što ako biti brz nije toliko važno kao biti izdržljiv, dakle sposoban održavati konkurentske prednosti više i jače od drugih? Zapitao se to Eric Knight, predavač menadžmenta i inovacija na Poslovnoj školi Sveučilišta u Sydneyu, direktor medicinske tehnološke tvrtke Rhinomed i autor knjige ‘Reframe’.

Na svaku koja posluje dulje od stoljeća bezbroj je onih koje nisu preživjele. Podsjetimo se samo slavnih dana Polaroida, Kodaka ili F. W. Woolwortha, tvrtki koje su nekoć bile najbolje na svojim područjima poslovanja, ali nisu uspjele raspeljati duboko usadene odnose i stečenu rutinu te prevladati manjku, kobnu raspadjelu resursa. Ako promislimo o korporativnom uspjehu kao opstanku u svijetu brzih globalnih konkurentske prednosti, onda se nameće pitanje što je nužno za održavanje prednosti u odnosu na druge. Kakva poslovna kultura i vodstvo nekim tvrtkama omogućuju izdržljivost čak i onda kad se drugi raspadaju pod pritiskom?

Edwin Land osnovao je Polaroid 1937. Bio je glasovit po vizionarskoj predanosti instant-fotografiji, autokratskom stilu ophođenja te dogmatskim uvjerenjima. Duboko je vjerovao da će Polaroid, tada tehnološki najnaprednija tvrtka, uvijek ostati posvećen skupim, dugoročnim projektima. To pomalo nalikuje na današnji Google, zar ne? Land se zdušno zauzima za tehnologiju digitalnih pisača, stoga je Polaroid razvio vrhunsku tehnologiju otiska, no zaboravio je čuvati tržišni udio pa ga je početkom stoljeća konkurencija doslovce pregazila. Njegova uvjerenja, koja nije pristajao mijenjati, bila su i njegova najveća snaga i slabost.

GKN, britanska multinacionalna tvrtka za proizvodnju automobilskih i zrakoplovnih dijelova te materijala i dijelova za svemirske letjelice, jedna od stotinu najboljih izlistanih na Londonskoj burzi, posluje već fascinantnih 250 godina. Počela je raditi kao željezara čiji su tehnološki procesi od početka bili pomno planirani i razvila se u svjetskoga industrijskog diva. Golem je vremenski džep između proizvodnje željeza i dijelova za svemirske letjelice u GKN-u, ali pokazuje da tvrtke koje su izdržljive uspjevaju izgraditi strukture i sustave koji će im omogućiti da ‘bacaju’ resurse.