Očito je da Mađari više ne prodaju Inu i da se vraćaju pregovorima. Mađari nisu ostvarili osnovne razvojne elemente iz ugovora i tu je važna odgovornost Uprave Ine. Mol mora realizirati što je potpisao i što je bilo dogovoreno kao dio prodajne cijene.
Nakon Registra državne imovine, nedavno je na prijedlog Državnog ureda za upravljanje državnim imovinom (DUUDI) svjetlo dana ugledao i godišnji Plan upravljanja državnim imovinom. U tom operativno-upravljačkom dokumentu definirane su kratkoročne smjernice i ciljevi kojima se državna imovina želi staviti u službu gospodarskog rasta. Na što je stavljen fokus, zašto zapiraju privatizacijski procesi definirani u Planu pa i je li Plan dostižan, pitali smo Mladen Pejnovića, predstojnika DUUDI-ja. No nismo ga samo to pitali. S Pejnovićem smo razgovarali o radničkim dioničarstvu, a s obzirom na to da je član hrvatskog tima za pregovore s mađarskim Molom u vezi s Inom, dotakli smo i tu važnu temu.
-
Plan upravljanja državnim imovinom predviđa dostavu mjera smanjenja troškova, restrukturiranje i planirani privatizacijski procesi ni sada ne teku baš glatko… U Hrvatskoj rijetko što ide kako je zamišljeno. Je li Plan održiv? – To je prvi pokušaj da na jednom mjestu u okviru godine planiramo koje ćemo poteze vući, pokušaj da svoj posao napravimo transparentnijim. Uspješno smo završili fazu izrade strategije i razdijelili nekretnine od trgovačkih društava. Bilo bi interesantno da sva ministarstva naprave svoje operativne planove upravljanja i javno ih objave. Kod trgovačkih društava važna je njihova uloga, ponajprije u regulatornoj djelatnosti. Moraju se regulatorno ponašati jednako prema svim gospodarskim subjektima bez obzira na tip vlasništva. A kad su u pitanju tvrtke u većinskom državnom vlasništvu, moraju bitno utjecati na formiranje programa njihova restrukturiranja. Ponekad nam se događa da ministarstva olako ulaze u operativna rukovođenja, ali neću upirati prstom. U Planu smo dali i kriterije prema kojima tražimo da se dalje povećava efikasnost društava i osnovno je opredjeljeno da troškovi poslovanja trebaju biti manji. Očekujemo pomak za oko dva posto u 2014. To je velik zadatak i vrlo je ambiciozan. Smanjene su i plaće dužnosnika pa tako i plaće uprava trgovačkih društava za šest posto.
-
Ne bi li smanjenje troškova zaposlenika moglo biti još ambicioznije? Stranačkih je glava ionako previše na svim razinama. – Mislim da problemi u drugim segmentima gospodarstva, u realnom sektoru, uglavnom motiviraju razgovor o daljnjem smanjenju troškova zaposlenika u državnoj službi. Imamo vrlo složen način pregovaranja o radničkim pravima i sasvim sigurno da radikalni potezi još neće biti mogući. Dokle god imamo radno zakonodavstvo koje generira bitku za radno mjesto, a ne za posao, imat ćemo ovakvu situaciju. Pa i u javnosti stalno prebrojavamo radna mjesta, a ne nove poslove.
-
A kakva je situacija sa stavljanjem u funkciju poslovnih prostora, poljoprivrednog zemljišta…? – Ima mnogo malih prostora koji su prazni, ali većih uredskih prostora nema slobodnih. Poljoprivredno zemljište mora ići u iznajmljivanje, ali proces ide sporo. Mnogi bi ga htjeli kupiti da bi mogli založiti i riješiti svoje kratkoročne probleme zaduživanjem u banci. To nije uloga državnog vlasništva. Cijelo vrijeme osjećamo pritisak na prodaji i mnogi imovinu ne trebaju za funkciju rada, nego za kapitalnu igru.
