Očito je da Mađari više ne prodaju Inu i da se vraćaju pregovorima

Očito je da Mađari više ne prodaju Inu i da se vraćaju pregovorima. Mađari nisu ostvarili osnovne razvojne elemente iz ugovora i tu je važna odgovornost Uprave Ine. Mol mora realizirati što je potpisao i što je bilo dogovoreno kao dio prodajne cijene.

To je prvi pokušaj da na jednom mjestu u okviru godine planiramo koje ćemo poteze vući, pokušaj da svoj posao napravimo transparentnijim. Uspješno smo završili fazu izrade strategije i razdijelili nekretnine od trgovačkih društava. Bilo bi interesantno da sva ministarstva naprave svoje operativne planove upravljanja i javno ih objave. Kod trgovačkih društava važna je njihova uloga, ponajprije u regulatornoj djelatnosti. Moraju se regulatorno ponašati jednako prema svim gospodarskim subjektima bez obzira na tip vlasništva. A kad su u pitanju tvrtke u većinskom državnom vlasništvu, moraju bitno utjecati na formiranje programa njihova restrukturiranja. Ponekad nam se događa da ministarstva olako ulaze u operativna rukovođenja, ali neću upirati prstom. U Planu smo dali i kriterije prema kojima tražimo da se dalje povećava efikasnost društava i osnovno je opredjeljeno da troškovi poslovanja trebaju biti manji. Očekujemo pomak za oko dva posto u 2014. To je velik zadatak i vrlo je ambiciozan. Smanjene su i plaće dužnosnika pa tako i plaće uprava trgovačkih društava za šest posto.

Mislim da problemi u drugim segmentima gospodarstva, u realnom sektoru, uglavnom motiviraju razgovor o daljnjem smanjenju troškova zaposlenika u državnoj službi. Imamo vrlo složen način pregovaranja o radničkim pravima i sasvim sigurno da radikalni potezi još neće biti mogući. Dokle god imamo radno zakonodavstvo koje generira bitku za radno mjesto, a ne za posao, imat ćemo ovakvu situaciju. Pa i u javnosti stalno prebrojavamo radna mjesta, a ne nove poslove.

Ima mnogo malih prostora koji su prazni, ali većih uredskih prostora nema slobodnih. Poljoprivredno zemljište mora ići u iznajmljivanje, ali proces ide sporo. Mnogi bi ga htjeli kupiti da bi mogli založiti i riješiti svoje kratkoročne probleme zaduživanjem u banci. To nije uloga državnog vlasništva. Cijelo vrijeme osjećamo pritisak na prodaji i mnogi imovinu ne trebaju za funkciju rada, nego za kapitalnu igru.

Ne mislim da postoji krivo ili pravo vrijeme. Riječ je o našoj spremnosti da prihvatimo ili ne tržišne realnosti. Stvaramo dojam da će se za svaki naš kvadrat netko tući. Ne želimo gledati u oči tržištu. Čini se da ponekad svjesno pokušavamo uvaliti nekome da odradi teži dio posla – restrukturiranje. Za neki novac netko će to učiniti, a netko neće. Bit će investicija, ali ne onih koje smo mi sanjali. Petrokemiju smo trebali modernizirati i prodati prije 10 godina. Sada bi bilo najjednostavnije prebaciti odgovornost na nekoga drugoga. Savezi sindikata i vlade iznijedrili su model upravljanja koji nije održiv i koji je doživio krah. Sindikatu nije mjesto u upravi i takvo ponašanje nanosi štetu. A nesreća nikad ne dolazi sama. Uza sve tehnološko i organizacijsko zaostajanje, došla je i situacija s plinom i svjetskim padom cijene uree. Bilo je početnih interesa, ali kada se ušlo u dubinsko snimanje, odustali su. To govori da naša očekivanja nisu bila realna, a potezi su iz raznih razloga bili zakasnjeni.

Ako Petrokemija ne bude našim vlastitim potezima pripremljena za preživljavanje, nitko je neće htjeti kupiti. Treba je dovesti do samoodrživosti i onda tražiti partnera, a mi smo htjeli obrnuto.

Živjelo se u iluziji za koju je najodgovornija uprava, a u ovom slučaju i sindikati. Tamo uz modernu tehnologiju i organizaciju nema posla za trećinu ili više ljudi. Vrijeme je da se svi probude i da se stvori održiva tvrtka. Posebno je važno realno odrediti cijenu plina koji će se kupovati prema sličnim uvjetima kao što u drugim nacionalnim ekonomijama kupuju tamošnje petrokemijske industrije. Morat će se napraviti međunarodni benchmarking i revidirati ugovori. Moramo vidjeti koliko novca treba za dokapitalizaciju, a stajališta smo da u dokapitalizaciju treba ići sa svim postojećim partnerima. No bez unutrašnjeg restrukturiranja nema razgovora ni o kuni novoga kapitala. Tek sinergijom učinaka – dokapitalizacija, restrukturiranje, plin – imamo šansu u Petrokemiji. Izostanak bilo kojeg elementa vodi u stečaj.

Prvo, Sunčani Hvar mora se tržišno raspetljati. Lani je prošlo nezamijenjeno da nije plaćao porez. To više ne smijemo dozvoliti nikome. Isto je s isplatom plaća. Gdje nema plaća, radnici moraju pokrenuti postupak stečaja. Sada imamo one koji to ne bi, ali bi došli tražiti plaću od države kao vlasnika. Odlučno ne takvom ponašanju! Što se tiče D. D.-a, Podravke ili Končara, to je lista tvrtki koje kotiraju na burzi i sada reći da će država prodavati pakete bilo bi neodgovorno i izazvalo bi određene poremećaje. Iako, to ne znači ni da država neće prodavati neke pakete.

Kako komentirate posljednje Molove istupe, posebno prvi intervju Molova čel…?