PRINOSI ŽIVOTNOG OSIGURANJA Najstrože čuvana tajna hrvatskih osiguravatelja

Prema Hanfinim pravilima iz 2011., pripis dobiti ne objavljuje se, no može poslužiti kako bi namamio potencijalne osiguranike. Očekivani prinosi kojima se reklamiraju osiguravajuće kuće najčešće ne ispune ‘očekivanja’.

Prema Hanfinim pravilima iz 2011., pripis dobiti ne objavljuje se, no može poslužiti kako bi namamio potencijalne osiguranike. Zakonski je reguliran, ali nije obvezan, što stvara znatan manevarski prostor za manipulacije. Primjer takva svaštarenja dao nam je čitatelj koji je osigurao život u dvije kuće. Obje police traju trideset godina; u jednoj premiju uplaćuje već devet godina, a u drugoj šest, i to tisuću eura na godinu. U prvom društvu, kaže, ‘pošten’ je pripis dobiti, a u drugome je ‘smiješan’. U posljednje tri godine, naime, pripisana mu je dobit od nula eura, zatim nekoliko centa te ove godine nekoliko eura. Ponukani tim primjerom, kontaktirali smo sa svim životnim osiguranjima i pokušali dobiti metodologiju izračuna dobiti te razbiti mit da je pripis dobiti samo marketinški alat kojim se maše samo u prodaji. Nažalost, nismo potpuno uspjeli.

Nakon što smo čitateljev slučaj predočili predsjedniku uprave jednog osiguranja, potvrdile su se naše sumnje. – Čovjek ima sto posto pravo, a takva praksa ne traje od jučer. Sjetite se samo priča s kraja osamdesetih i ranih devdesetih kad se govorilo o dobiti. U ugovoru je stajala stavka ‘zajamčena dobit’, no osim prvih klijenata koji su bili baza višerasinske piramide dobit nitko drugi nije vidio – kaže nam sugovornik.

Drugim riječima, i danas se dobit u policama životnog osiguranja ‘očekuje’, ali vrlo se rijetko dočeka u iznosu koji bi zadovoljio klijenta. Prije samo desetak godina osiguranja su mahala kalkulacijama koje su pokazivale da će pripis dobiti nakon trideset godina biti i do sto posto iznosa uplaćene premije.

• Međutim, ukupan iznos za isplatu nerijetko je jednak iznosu premije, a osiguravatelji se sada vade marketinškim trikovima – smatra sugovornik.

Osiguranja koja su se očitovala na Liderov upit poručuju kako muljaže nema. Primjerice, u Croatia osiguranju i Graweu tvrde da se u posljednjih dvadeset godina nije dogodilo da nije isplaćen dio dobiti, no također napominju da njezin iznos ovisi o uspješnosti poslovanja cijele tvrtke. Postoje, napominju, i zakonska ograničenja u preuzimanju rizika pri upravljanju imovinom, pa se u skladu sa Zakonom o osiguranju imovina većinom ulaže u državne obveznice. Kao i u slučaju mirovinskih fondova, držanje veće količine državnih obveznica u portfelju jamči prinos od nekoliko postotaka na godinu, no očekivanje bajoslovnih zarada na tim papirima značilo bi da je država na rubu bankrota; viši prinos po obveznicama nužno znači veću rizičnost zemlje koja se zadužuje.

U Grawe osiguranju kažu da je pripis dobiti za 2013. pet i pol posto te se sastoji od iznosa pripisane dobiti za prošlu godinu u odnosu na prosječno stanje matematičke pričuve i postotka prosječno uračunane kamatne stope po ugovorima o životnom osiguranju. To znači da bi u polici mještovitoga životnog osiguranja zaključenu 1998. s mjesečnom premijom od petdeset eura, koja je istekla prošle godine, osigurani iznos bio 8708 eura, a pripisana dobit nakon isteka police 1987 eura. Samo malo veći pripis dobiti mogu očekivati osiguranici koji su uzeli police s jednokratnom uplatom.