Stečaj Ilirija banke ušao je u šesnaestu godinu. Stečajevi su predugi i preskupi – deset slučajeva stajalo je gotovo 464 milijuna kuna. Stečajnim upraviteljima u interesu je da što dulje dobivaju naknadu. Problem je i notorna sporost sudstva. Nažalost, bankarski sustav ne poznaje model predstečajnih nagodbi, koje su u realnom sektoru znatno ubrzale proceduru.
Stečaj Gradske banke Osijek bliži se kraju! To je još potkraj 2007. u Lideru najavio stečajni upravitelj Večeslav Rački (74). Sedam godina poslije stečaj još traje, samo što Rački više i ne spominje mogući završetak postupka. No Gradska banka nije usamljeni primjer. Prema HNB-ovim podacima, u stečaju je deset banaka, a najdulje, od 6. travnja 1999., traje stečaj Ilirija banke. Na životu je još i Glumin banka, koja je u stečaj otišla 1999. Na popis stečajaca došla su i dva svježa slučaja, Credo i Centar banka. Troškovi stečajeva – prava sitnica! Prema pisanju Večernjeg lista i podataka s trgovačkih sudova, na stečaj deset banaka otišla su gotovo 464 milijuna kuna.
U tom su iznosu osim nužnih pravnih naknada za tisuće otvorenih sudskih sporova i plaće zaposlenih, respektabilne plaće upravitelja, reprezentacija, vozači, cestarine i gorivo. Najveći profiter među stečajnim upraviteljima upravo je Rački, koji je od 1999. do danas zaradio 4,5 milijuna kuna bruto ili gotovo dva milijuna više od onoga što mu po zakonu pripada. U siječnju ove godine stečajni sudac Ante Galić zabranio mu je daljnje isplate, na što se Rački žalio, za njega troškovi nisu sporni. – Primio sam neto naknadu od 2,2 milijuna kuna, što odgovara mjesečnom prosjeku od 12.000 kuna. U odnosu na unovčenu masu i trajanje stečaja smatram to primjerenim. Svi me pitaju zašto stečaj tako dugo traje, a nitko ne pita zašto je do njega došlo – izvlači se Rački.
