-
Možete li usporediti te dvije koncentracije, dojam je da je Agrokor dobio teže mjere premda HT s Optimom dobiva 80 posto tržišta? – One su među najzahtjevnijim koncentracijama koje je Agencija dosad ocjenjivala. Novost u odnosu na dosadašnju praksu je i koncept prihvaćanja mjera i uvjeta koje sada mora predložiti poduzetnik, a ne određuje ih više Agencija. Poduzetnik sam mora znati čime se mogu otkloniti negativni učinci na tržišno natjecanje te želi li i može li te mjere i provesti. Inače, riječ je dvjema teško usporedivim koncentracijama. HT – Optima posljedica je predstečajne nagodbe pa na nju čak ni konkurenti nisu imali mnogo prigovora, a posebnost druge bila je u Agrokorovoj veličini i činjenici da je riječ o trgovcu koji je uz to vertikalno integriran. U praksi Europske komisije nije postojao sličan slučaj. Da je bila riječ o koncentraciji u čijoj maloprodaji, ne bi bilo mjera koje se odnose na zaštitu dobavljača i otvaranje policia. S druge strane, mislim da smo upravo tim mjerama postigli velik učinak – na policama će biti zadržani najveći dobavljači odnosno oni čiji se proizvodi najviše traže.
-
Otvaranje 30 posto police konkurentima čini se prilično oštra mjera. – Mislim da je to vrlo realna mjera, koju je Agrokor sam predložio, što pokazuje da razumiju problem svoje vertikalne integriranosti. Veliki posao bilo je određivanje prodajnih mjesta koja će ići u dezinvestiranje. Na kraju smo došli do toga da se moraju riješiti gotovo 60 posto onoga što su kupili u Hrvatskoj.
-
Što bi za AZTN bilo idealno da se dogodi s trgovinama kojih se Agrokor mora riješiti? – Idealno bi bilo da ih preuzmu izravni konkurenti. Zatvaranje trgovina krajnja je mjera, koja ne ide u korist potrošačima. Zbog toga nije nam prihvatljiv scenarij zatvaranja svih trgovina i čekanja isteka roka od pet godina odnosno to bismo prihvatili tek ako bi riječ bila o veoma malo prodavonica. Očekujemo da će i cijene pasti pa će se sinergijski učinci koncentracije tako preliti na potrošače.
Agrokor bi višak svojih trgovina trebao prodati izravnim konkurentima
Kako se HT-u isplati preuzimanje Optime Telekoma pod takvim uvjetima? S druge strane, kako osigurati ‘kineski zid’ između te dvije kompanije? – HT očito nije imao previše manevarskog prostora s obzirom na regulatorne obveze iznajmljivanja mreže i isporuke usluge, iako mu Optima nije plaćala. Predstečajna nagodba vjerojatno se pokazala kao najpogodniji model za rješavanje potraživanja, ali je istodobno stvorila i problem prevelike koncentracije. Pridržavanje mjera ‘kineskog zida’ prije svega je etičko pitanje, ali HT je velika kompanija i ne vjerujem da bi se upustili u izigravanje prihvaćenog. Ako se i dogodi curenje podataka i to bude od takve važnosti da posumnjamo u cijeli koncept, zabranit ćemo koncentraciju.
U kojim bi se sve slučajevima mogle naknadno zabraniti te dvije koncentracije? – Osim spomenutog proboja ‘kineskog zida’, u slučaju HT – Optima to bi bilo smanjenje vrijednosti Optimine imovine za više od 10 posto bez objektivnih razloga. Kod Agrokora i Mercatora to bi bila situacija neuspješne prodaje trgovina i nepoštovanje propisanog stanja na policama.
Uvijek postoji prostor za sumnju da povjerenici negdje ne zažmire. Kako ćete osigurati kontrolu nad provođenjem mjera? – Povjereniku nije u interesu da ‘zažmire’. Riječ je u pravilu o velikim revizorskim kućama, koje se neće dovesti u situaciju da ugroze svoju reputaciju. Osim što će voditi računa da povjerenik ne bude ni na koji način povezan s tim kompanijama i Agencija ima iskustva s povjerenicima, a postoje i konkurencija i potrošači, koji će sigurno sve budno pratiti.
Neuspješna prodaja trgovina jedan je od razloga zbog kojih bi se naknadno mogla zabraniti koncentracija Agrokora i Mercatora. Zatvaranje trgovina nije nam prihvatljiv scenarij.
