Milanovićev odgoj: Vlada nas verbalno tuče ‘za naše dobro

Nijedna konvencija, smjernica EU ni naš zakon nisu predvidjeli da bi se bilo koja vlada, oglašavajući vlastite neuspjehe, mogla tako podcjenjivački odnositi prema onima koji su je izabrali.

‘Danas je svakako bolje nego sutra. Naravno, jučer je bilo bolje nego danas, ali danas je bolje nego sutra’, objasnila je logiku najnovijih Linićevih mjera za smanjenje prekomjernoga proračunskog deficita slijedom EK-ove procedure prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić. Koja se nekoliko dana prije protivila takvim rezovima ako ne idu s rezanjem zapreka za ulaganja. Ali odmah nakon promjene stajališta najavila je priglupim građanima da to nije udar na njihov standard iako su cijene naftnih derivata porasle već sutradan, nego je to izbjegavanje ozbiljna udara. Kao da je irritiramo mi tako veliki i glupi stalno nešto ispitujući.

Pa pitamo drugoga potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja i europskih fondova kad će novac iz europskih fondova, bez imalo razumijevanja da on već dvije godine nabavlja odgovarajući softver. Samo ga prekidamo u nabavi. Ministra prometa Sinušu Hajdaša Dončića, koji se u retorici sve više profilira kao novi Zoki, pitamo što će biti s HŽ-om, a on nama kaže: ‘Znam engleski.’ I to na engleskom. K tome objasni da Vlada spašava vojnika Ryan i da on jako vjeruje u sve njezine mjere jer ne donose učinke u kratkom roku. Ali srednjoročno i dugoročno prava su stvar. The Economist kaže da je hrvatsko gospodarstvo među deset najlošijih u svijetu, a premijer Milanović šaljivo poruči The Economistu nešto o meteorologiji. No zato ministar gospodarstva ima objašnjenje: ‘Ima i lošijih od nas.’ I zavapi: ‘Nedostaje nam novih zapošljavanja i ulaganja.’ Ministar gospodarstva nama se žali da nam nedostaje ulaganja. No nije on kriv; potpredsjednica Pusić odmah zna da za lošu investicijsku klimu ne može biti odgovoran ministar gospodarstva, nego cijela vlada, što je mnogo manji grijeh. Zato sada, poručuje potpredsjednica, treba rezati, rezati i rezati zapreke tim ulaganjima, kao da radi u pilani ili u nekome starom politbiro za gospodarski razvoj.

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ne treba tuđu pomoć da se obrani od bilo kakve odgovornosti. Radije će ukinuti Upravni sud nego prihvatiti presudu da je ministar odlukom o raspodjeli kvota za šećer zapravo protuzakonito pogodovao ‘prijateljskim šećeranama’ nauštrb ‘neprijateljkih’. ‘Riječ je o političkoj odluci nedohvatljivoj sudskoj praksi. Sud nema zakonsku ovlast donositi rješenje kojim bi se mijenjala odluka bazirana na političkim ovlastima’, poučio je ministar suce. I proglasio se sudski nedohvatljivim. Pa vi njega nešto pitajte… Kako je krenulo, bolje vam je ipak o našoj općoj perspektivi i njihovim mjerama pitati Zorana Milanovića. Koji će vam objasniti: ‘Dugoročno je rješenje smanjenje potrošnje. Previše trošimo, ljudi, i to godinama. Moramo pozajmljivati.’ Da ne bi bilo zabune, to je isti onaj Zoran Milanović koji je prije dvije godine oštro kritizirao Angelu Merkel zbog politike štednje i hvalio Françoise Hollandea i njegovu tezu da štednja nije rješenje. I vjerojatno ni tada nije znao što zapravo govori, baš kao ni danas.

Slušajući naše ministre u posljednje vrijeme, doista imam dojam da su u nekome čudnom stanju, na nekome svom brodu, u nekome svom filmu, uvjereni da čine sjajne stvari koje nitko drugi ne razumije. A mi? Bojim se da ćemo biti u ponoru ako oni nastave na svom brodu, u svom filmu – do sljedećih redovitih izbora.