Počivali u miru, Windows XP!

Vojnika Ryana’ svakako treba spasiti, i to što prije izvući ga s prve crte bojišta ili, da kažem drugačije, vrijeme je da se nakon kratkoročnih mjera spašavanja proračuna kao jednog od najvažnijih pretpostavki novoga razvojnog ciklusa počnu donositi i uspostavljati dugoročni mehanizmi za uspostavljanje proračunske ravnoteže i suficit. Vrijeme takvih nejednakosti nije održivo. Ne samo da ne možemo trošiti što nismo zaradili nego više nećemo moći trošiti ni ono što smo zaradili.

Budući da su dugoročna nestabilnost i neravnoteža državnog proračuna osnovne karakteristike našega gospodarsko-financijskog okvira, umjesto jednokratnih mjera treba donijeti sustav mjera koji će cijeli sustav ovisan o proračun pojeftiniti i učiniti fleksibilnijim, učinkovitijim i održivijim. Za demagogiju više nemamo vremena. Razbijanje mitova da sve mora osigurati država jednako je važan dio dugoročnih reformi održivosti državnog proračuna i rasta konkurentnosti. Mirovinski se sustav urušava i traži jednako radikalna rješenja u kojima se sustav solidarnosti mora hitno nadograditi većom vlastitom brigom za svoju budućnost. Odakle početi? Uvijek od glave.

Hoće li inicijativa promjene Ustava, a tako i eventualnoga političkog i regionalnog ustroja, omogućiti debi-rokratizaciju države, tek će se vidjeti, ali zasigurno je prilika koju ne smijemo propustiti da osuvremenimo, pojeftinimo i smanjimo državnu i lokalnu samoupravu. Te promjene mogu postati jedan osnovnih preduvjeta za razvoj suvremene države i pretpostavki za razvoj. Protivnici toga mogu biti samo oni koji EU ne smatraju trajnim rješenjem, nego samo prolaznim stadijum u povratku na stare ‘zatvorene države’ kojima vladaju lokalni moćnici. A u takvim uvjetima stranih ulaganja neće biti, osim u državne monopole (npr. HEP) ili koncesije na neka nacionalna bogatstva i prirodne izvore, čemu svjedočimo i ovih dana.

Osim podizanja zaposlenosti ulaganjima kao jedinoga dugoročnog rješenja za punjenje proračuna treba tražiti i druga kratkoročna rješenja, koje ova vlada nije potpuno iskoristila. Svako od tih rješenja izravno zadire u troškove života i džepove građana, ali mnogo je bolji način punjenja proračuna od podizanja općih poreza i trošarina koji izravno utječu na troškove poslovanja i konkurentnost gospodarstva.

Nitko ne može uvjeriti u to da se cijena dopunska zdravstvenog osiguranja ne može povećati i nakon povećanja doprinosa. Čak su cijene godišnjih troškova registracije i osiguranja automobila veće od dopunska zdravstvenog osiguranja, pa nisam siguran da ljudi nisu spremni odvojiti više za održavanje kvalitete zdravstvene usluge. Ako županije i građani žele bolnice kao dio socijalnoga standarda, imaju prirez, pa neka njihovi građani ciljano dopunski financiraju svoje zdravstvene ustanove. Naravno da to ne isključuje rezanje troškova i racionalizaciju koja se danas pokušava provesti.

Školstvo je zasigurno jednak primjer. Podizanje kulture i svijesti da se uz porez mora plaćati dio usluga koje je država do danas ‘prividno’ besplatno pružala sastavni dio kratkoročnih mjera, ali s dugoročnim učincima na svijest građana, državni proračun i gospodarstvo. Za državu su sve mjere poreznog poticanja takvih rješenja dugoročno najisplativije.

Ponovit ću da nema dugoročne strategije razvoja Hrvatske i da pojedini dokumenti čiji je cilj u pojedinim segmentima definirati strateške ciljeve (uza sve njihove dobre i loše strane) pate od toga što nisu dio cjelovitoga promišljanja razvoja države. Stabilne državne financije i porezni okvir, pravosude i efikasna državna uprava jednako su važan kriterij kao i stabilan tečaj. Zakon o strateškim investicijama nije dovoljan i neće donijeti očekivane rezultate jer stvara uvjete za početak pojedinih ulaganja, ali ne i za njihov dugoročni opstanak. Uza sav trud uložen za dovođenje stranih ulagača, za njih se, kao i za domaće, ne ostvaruju trajni sistemski (proračunski) uvjeti. Sva restrukturiranja HŽ-a, Croatia Airlinesa, HAC-a i predstojne nagodbe samo su (nužna) kupnja vremena, a promjena poslovne i upravne okoline u kojoj posluju i dalje se odgađa. Tako je i suvisla politika održavanja tečaja i stabilnosti financijskog sustava koji provodi HNB ostala bez učinaka pa je pitanje dana kad će joj ponestati alata za održavanje stabilnosti.

Zato ‘spašavanje vojnika Rayana’ može biti legitimna jednokratna operacija, ali ni poslije dvije godine ne vidim plan, a kamoli pripreme za ‘dan D’.