PrivaTIZACIJA

Odmah zaustaviti ovakvu rasprodaju imovine! Zoran Milanović trebao bi poslušati savjet da najprije treba pripremiti tvrtke za prodaju umjesto da ih uvaljuje za sitnja.

Propast velikih ‘privatizacija’ u vremenu koje nije naklonjeno prodavačima upućuje na potrebu za promjenom modela. Kvalitetno restrukturiranje trebalo bi prethoditi privatizaciji. Pa ako država za to nije sposobna, restrukturiranje bi trebalo precizno odrediti u kupoprodajnom ugovoru i sa žestokim penalima za neispunjavanje obveza.

Brutalno uzimanje od privatnog sektora. Ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević veli da ovo što se sada radi nije čak ni prodaja, ni privatizacija, nego rasprodaja. Zemlje koje su stjerane u kult zbog fiskalnog deficita rade upravo to – rasprodaju svoju imovinu. Oni koji takvih fiskalnih problema nemaju, ne privatiziraju jer su cijene preniske i radije uzimaju kredite zbog niskih kamatnih stopa. Nijedna boljšoječa zemlja ne prodaje ni telekome ni energetiku ni banke, a kada su prodavali, cilj im je bio podići učinkovitost tim tvrtkama kako bi bile konkurentnije. Na privatizacijskoj sceni ostali su samo oni koji se ne mogu jeftino zadužiti, a to su Španjolska, Grčka, Italija, Hrvatska… Hrvatska ne može računati na blagodati niskih kamata, imamo najveću premiju na rizik, čak ni rasprodaja ne privlači kupce pa državi ostaje ono što i radi: brutalno uzimanje od privatnog sektora raznim porezima, govori Lovrinčević, dodajući da je alternativa koja i psihološki zvuči ljepše JPP ili neki oblik koncesije, ono što se daje na korištenje 50 godina i više. To de facto nije privatizacija, ali de jure jest.

U Hrvatskoj, pričaju i menadžeri i stručnjaci za restrukturiranje u PwC-u Hrvatska Ivan Bavoš i Emanuel Tutek, u trenutačno teškom stanju gospodarstva, država se koristi privatizacijom.

Hrvatska poštanska banka. Država odustala zbog preniske ponude. Interes za sudjelovanje u privatizaciji HPB-a iskazale su tri banke: OTP, Erste i Splitska banka. U neobvezujućim je ponudama OTP banka za 99,13 posto HPB-ovih dionica nudila cijenu od 92,2 milijuna do 118 milijuna eura, Erste 130,2 milijuna eura, a Splitska banka nije ni poslala neobvezujuću ponudu. Na kraju je samo Erste banka poslala obvezujuću ponudu, no s obzirom na to da su ondje ocijenili da HPB ima previše tužbi i plasmana koje treba pokriti, ponudili su manje – 905,71 kuna za dionicu, što je 232,29 kuna manje nego u neobvezujućoj ponudi. Zbog mnogo niže cijene od očekivane Vlada je ponudu odbila. Zasad se odustalo od privatizacije.

Croatia Airlines. Nitko neće kupiti 49 posto tvrtke. Iako se neslužbeno moglo čuti da je za prodaju 49 posto dionica nacionalnog avio prijevoznika bila zainteresirana indonezijska Garuda te još neke tvrtke iz Kine i Azije, nije stigla nijedna ponuda. Pretpostavlja se da je kamen spoticanja bila upravo visina vlasničkog udjela koji se nudio. Naime, prema pravilima EU, zainteresirani strateški partner koji dolazi iz EU može kupiti više od 50 posto udjela, a ako dolazi izvan EU, do 49 posto. Uskoro se očekuje drugi krug natječaja (ili Zakon o privatizaciji CA) i u Vladi se nadaju da će ulagati u obzir da je CA 2013. nakon niza godina napokon imao pozitivne rezultate poslovanja.

HŽ Cargo. Rumunji tražili da država zbrine višak radnika. Od sedam ponuditelja za kupnju 75-postotnog udjela u HŽ-u Cargo na pozivni natječaj stigle su samo tri ponude. Vlada je samo onu rumunjsku kompaniju Feroviar, članice Grampet grupe, ocijenila valjanom. Međutim, pregovori su prekinuti. Rumunjima se zamjerilo što nisu osigurali dokaze da mogu pribaviti zamjenska jamstva za vrijednača državna. Oni su pak željeli da država na sebe preuzme trošak zbrinjavanja viška radnika, tražili su još jedno dubinsko snimanje, a kao zapreke istaknuli su nejasan pravni status imovine, nepotpune informacije iz HŽ-a Cargo, povećanje dugova… Zasad se od prodaje odustalo, radi se na restrukturiranju.

Petrokemija. Svi kupci odustali nakon dubinskog snimanja. Nedavni pokušaj pronalaska strateškog partnera za Petrokemiju, nekada najpoželjniju hrvatsku udavaču, neslavljan je propao. Iako su se pojavila tri potencijalna partnera, austrijski Borealis, mađarski Bige Holding i češki Agrofert, kad su ušli u dubinsko snimanje, svi su odustali. Kamen spoticanja bilo je stanje u tvrtki i na tržištu umjetnih gnojiva, cijena plina, ali i vlasnički udio. Očito im 51 posto udjela nije bilo dovoljno. Sada će, ipak, država pripremiti Petrokemiju za preživljavanje pa tek nakon restrukturiranja, dokapitalizacije i revidiranja ugovora o plinu ponovno tražiti strateškog partnera.