Više te ne trebam

Dati otkaz zaposleniku nije ni-malo ugodno poslodavcu ako ne otpušta nemarnog i ne-stručnog radnika jer to znači izravno ugroziti nečiju egzistenciju i zaraditi negativne socijalne ocjene. Psiholozi upozoravaju na to da ostanak bez posla i plaće radnika ne ugrožava samo financijski nego i psihološki. Radnik, ako je vrijedan i stručan, otkaz doživljava kao vlastiti neuspjeh, a ne neuspjeh poslodavca. Posebno je teško zaposlenicima koji su godinama radili kod istog poslodavca i imaju dug staž, ali ne i dovoljan za odlazak u mirovinu, a unatoč iskustvu i kvalificiranosti ne ispunjavaju uvjete za tržište rada, koje diskriminira starije.

Bude li prihvaćen, prema novome zakonu o radu koji je u postupku donošenja, a kojim nisu previše oduševljeni ni poslodavci ni sindikati, koji su na njega uputili mnogo prigovora, bit će mnogo jednostavnije otkazati ugovor o radu nego dosad. Radnik će, primjerice, moći dobiti otkaz ako je na dugotrajnom bolovanju, neće biti pošteđene ni trudnice, a ni radnici na pokusnom roku.

U Hrvatskoj je danas malo manje od četvrti tisuća nezaposlenih unatoč postojećem ZOR-u koji poslodavci optužuju za preveliku zaštitu radnika, a mnogo njih ostalo je bez posla posljednjih nekoliko godina. Od početka ekonomske krize jedino nezaposlenost progresivno raste u hrvatskom gospodarstvu i na tržištu rada. Novi zakon o radu, kad stupi na snagu, samo će još više potaknuti rast nezaposlenosti olakšavajući poslodavcu otpuštanje.

Što poslodavci misle o promjenama ZOR-a, istražio je portal Moj posao. Iako ih čak 72 posto smatra da je fleksibilizacija tržišta rada vrlo važna jer olakšava i zapošljavanje radnika, njih 45 posto misli da će novi ZOR olakšati otpuštanje, a 38 posto da će fleksibilizacija smanjiti i troškove rada.

U javnosti se stječe dojam da hrvatski poslodavci željno iščekuju stupanje na snagu novoga ZOR-a kako bi mogli masovno opuštati radnike, ali otkazivanje ugovora o radu, pogotovo većem broju zaposlenika, ponajprije pokazuje da ni poslodavcu ne ide najbolje. Dijele li otkaze velike tvrtke, njihovi vlasnici nisu u doticaju s nesretnicima koji ostaju na cesti jer taj ‘prljavi’ posao obavlja služba ljudskih potencijala u suradnji s pravnom službom. No otkazivanje ugovora o radu u zaposlenicima u takvim tvrtkama ne mora značiti da je poslanje loše, nego da je samo riječ o restrukturiranju ili planskom smanjivanju broja zaposlenih. Problem je kad mali i srednji poduzetnik otpušta radnike, a nema sektor ljudskih resursa, pravnu službi i uz to je socijalno preosjetljiv. Takav poduzetnik teško pronalazi pravi način na koji će priopćiti zaposleniku da više ne mora doći na posao.

Osim etičkih dvojbi mali i srednji poduzetnici imaju financijske obveze prema radnicima koje otpuštaju, a koje će teško poštovati ako su u ozbiljnim poslovnim problemima.

Zbog toga takvi poduzetnici sve češće angažiraju konzultante koji pokušavaju pronaći najbezboljniji način donavanja otkaza.

Mirta Škaljac Marak, direktorica Futura edukacije, kaže da joj se u posljednje vrijeme obraća sve više malih i srednjih poduzetnika radi savjeta kako otpustiti zaposlenike.

• Otpuštenom radniku nije lako i najbolje ga je uputiti na stručnu psihološku pomoć koja će mu omogućiti da postigne emocionalnu stabilnost i krene dalje na tržištu rada. To može financirati i poslodavac, ali da mu ulazi u trošak poslanja – objašnjava Škaljac Marak, napominjući da nam Europska unija nameće fleksibilizaciju tržišta rada, čija je jedna od mjera lakše otpuštanje radnika.

Zbog recesije u kojoj smo već godinama, ulaska u EU, preuzetih kreditnih obveza hrvatskih građana prema bankama i visokih troškova života promjene koje slijede neće biti jednostavne.

• Važno je da se pri otpuštanju radnika poslodavac drži zakonske, poslovne, ali i ljudske etike – kaže Škaljac Marak jer, dođaje, nije jednostavno ni jednoj ni drugoj strani u tom procesu.

I poslodavac ima troškove poslanja, režije i kredite, pa ako danas mora otpustiti pet radnika, bolje je da to učini nego da ih za godinu dana mora otpustiti pedeset.

S moralnog aspekta neprihvatljivo je otpustiti socijalno ugroženoga radnika, ali ako je on lošiji od onoga koji nije socijalno ugrožen i poduzetniku isplativiji, što učiniti?

Ljudski gledano, lakše je uručiti otkaz radniku koji nije socijalno ugrožen. Ali što je s kvalitetom rada i usluge tvrtke koja bi tako ostala bez kvalitetnih radnika?

• U tom slučaju važno je da se poštuje postupak otkazivanja, da se radniku osigura pravo na godišnji odmor i otkazni rok, da se isplati otpremnina u punom iznosu, trećina bruto plaće – kaže Škaljac Marak.

Djelomično rješenje moglo bi biti isplaćivanje veće otpremine da bi radnik na neki način bio zbrinut tijekom nezaposlenosti ili mu omogućiti dulji otkazni rok. Druga je mogućnost da poslodavac radniku kojega otpušta plati prekvalifikaciju koja bi mu omogućila novo zaposlenje. To ovisi o mogućnosti i volji poslodavca.

• U otkazivanju, od odluke do provedenih mjera, poslodavcu je važno imati stručnu pomoć i praćenje u cijelom postupku kako bi olakšao i sebi i radnicima. Ako se postupak dobro ne obavi, radnici će i nakon donošenja novoga zakona o radu moći tužiti poslodavce kao što su to činili dosad – kaže Škaljac Marak.

Otkazivanje ugovora o radu u zaposlenicima u velikim tvrtkama ne mora značiti ni da je poslanje loše, nego da je samo riječ o restrukturiranju ili planskom smanjivanju broja zaposlenih.