BLOGOSFERA Blogeri na prekretnici – kako utjecaj pretvoriti u zaradu

Većina hrvatskih autora ne živi od svojih blogova, nego za njih. Sve većim utjecajem, popularnošću i lajkanjem uglavnom se koriste u srodnim medijskim ili investicijskim branšama kojima se bave. Blogovi su im sve efikasniji kanal samopromocije iako blogeri mogu zarađivati na mnogo načina, od oglašavanja do različite suradnje s tvrtkama i radionicama.

Ne, autorica se nije najela bunike. Takvo što u finim novinama pristojni novinar nikad neće napisati. Takvih se vrkavih rečenica, oslobodjenih uredničke i lektorske ruke, možete naći u sve popularnijoj internetskoj niši – blogOsferi. Vjerojatno već jeste i vjerojatno već znate da gornje retke potpisuje vjerojatno najpoznatiji Ličanin, Bloger Krule. Računam da je poznatiji od svoga sunarodnjaka, negdašnjega zdravstvenog ministra Darka Milinovića, zvanog Kauboj Dado. Prema broju sljedbenika na svojoj stranici na Facebooku sigurno jest. Srećom! Blogosfera i/ili blogomanija širi se poput udara struje. Ako ne pišu na internetskim stranicama svojih novinarskih ‘gazda’, onda imaju svoje vlastite. Zapravo, potonje je gotovo pravilo.

Domagoj Jakopović Ribafish objašnjava i zašto: – Blog je kanal i ventil u kojem možeš biti ono što jesu, a da te lektor, redaktor i urednik ne osakate, i nisi ovisan o sponzorima. Htio sam nešto reći jer sam bio nezadovoljan s općim stanjem oko sebe, a s obzirom na to da nisam čovjek od birtije da se izlajem nekome za šankom, počeo sam voditi blog.

No nije sve, da prostate, zajebancija. Kud će suza neg’ na oko, tako i ekonomske novine na ekonomsku tematiku. Jedan od najutjecajnih blogera uopće sigurno je Nenad Bakić i njegova Eclectica. Bez obzira na jedno stanje tržišta kapitala, njegove se analize pojedinih tvrtki i njihovih dionica iščitavaju s pažnjom dostojnom Biblije.

• S oko 40 tisuća jedinstvenih posjetitelja na mjesec, u pojedinim mjesecima čak i oko 200 – 250 tisuća, Eclectica je najposjećeniji hrvatski blog. Koliko znam, posjećuje ga većina aktivnih investitora na hrvatskom tržištu, ali i ljudi koje zanimaju komentari šire društvene stvarnosti. Sadržaju pridonose i mnogi kvalitetni komentatori. Iako ponekad objavljujem i članke u većim tiskanim medijima, ponajviše pišem na blogu jer mi to omogućava veću slobodu u odabiru teme, prezentaciji i izravnosti – pojašnjava Bakić.

Popularnost analitičkog pristupa širi se i na makroekonomiju. Niko Delić, bloger Treće Republike, shvatio je da Vlada vodi pogrešnu poreznu politiku koja ubrzano uništava gospodarstvo i to zato što ne razumije osnove funkcioniranja poreznog i monetarnog sustava države koja izdaje vlastitu valutu i nije članica eurozone.

• Blog je namijenjen svima koje zanima kako funkcioniraju porezni i monetarni sustav Hrvatske te kako i kada ćemo izaći iz krize. Na žalost, nakon čitanja mnogima postane jasno da ćemo iz krize teško izaći i da će za godinu situacija vjerojatno biti mmono gora. A bojim se da se na horizontu polako skupljaju crni oblaci nove svjetske financijske krize – kaže ‘republikaš’, potvrđujući Liderove navode u nedavnom tekstu da nam nova kriza ne gine.

Makroekonomija je dosadnija od tržišta kapitala, na kojemu se i danas može dobro tržiti. No Delić kaže da je reakcija čitatelja na njegov blog uglavnom ‘nisam znao da je to tako jednostavno!’, ali onda i ‘pa mi se nikad nećemo izvući!’ i na kraju ‘a da ti uđeš u politiku?’ – Na žalost, najviše što mogu napraviti jest educirati i podizati svijest o problemima, više od toga nemoguća je misija – napominje bloger, ujedno i analitičar investicijske kuće Credos.

Blogomaniji se pridružio i svojevrsni libertarijanac, zastupnik politike laissez faire (austrijska škola ekonomskih misli) Krunoslav Gašparić ili Kapitalac. Prije nešto više od dvije godine pokrenuo je blog na kojemu komentira dublje uzroke krize, a to su, uvjereno je, sve dominantnija uloga države i očekivanja građana da od takve države budu usluženi po sve širem broju pitanja. – Prošlog mjeseca blog je posjetilo 25 tisuća čitatelja. O utjecaju mogu govoriti tek kroz brojne ostvarene kontakte s ljudima koji su priznati stručnjaci iz područja ekonomije i politike, nekolicinom nezavisnih think tankova te brojnim medijima koji prenose tekstove objavljene na blogu ili za koje pišem autorske tekstove – tumači Kapitalac dodajući da je blog pisan popularnim rječnikom, analize koje nudi jednostavne su i razumljive, poticajne onima koji žele sami ući dublje u problem koji prezentira.

Nije riječ o ekonomiji, ali jedan od najutjecajnijih blogova, koji je s vremenom prerastao u internetsku stranicu, jest Netokracija. Čak i ako se ne furate na tehnologiju, za njih ste čuli. Ivan Brezak Brkan, čovjek koji piše blogerske tekstove brže i preciznije od ‘običnog’ novinara, priznaje da nisu za svakoga. – Netokracija svakako ima specifične tehnološke teme koje obrađuje, pratimo tehnološki svijet iz društvenog i poslovnog aspekta i kako nove tehnologije utječu na naš svakodnevni život. Zato nas prati stručna publika poput voditelja tehnoloških odjela, developera, pokretača startupa, ali i oni koje zanima utjecaj digitalnog na svoj život – tumači.

Pisanje je, bez sumnje, divna stvar. No ekonomske novine zanima i ekonomsko strana bloganja. Može li ono biti isplativo? Svi se blogeri, barem oni iz neekonomskog svijeta, slažu da se od blogova ne živi. Koliko su nam percepcije pogrešne pojašnjava Andrea Andrassy, blogerica Dnevnika gradske cure i stand up komičarka: – Kada ljudi čuju da imam kolumnu, prva je stvar koja ima pada na pamet Carrie Bradshaw, skupe cipele i život na visokoj nozi. Takav blogerski uspjeh postižu rijetki i to u inozemstvu. No za mene je to i kanal samopromocije – kaže. Brezak Brkan, međutim, tvrdi da su takva stajališta pogrešna. Većina blogera u regiji ne zna zaraditi blogom zato što žive u idealističnom svijetu u kojemu ‘zaslužuju’ da im netko plaći samo zato što se time bave. Nisu spremni otići na sastanak, napraviti ponudu, obratiti se agenciji koja ima novac za oglašavanje. – Ako ste bloger, vi ste medij. Možete zaraditi na niz načina, od oglašavanja do suradnji s tvrtkama i radionicama. Jedini je način naći nekoga tko ima iskustva s tim dijelom posla, otvoriti niz web-stranica ili knjiga koje o tome govore. Za potpune početnike preporučio bih Probloger australijskoga profesionalnog blogera Darrena Rowsa, koji kroz pitki sadržaj i temeljite osnove prolazi sve aspekte stvaranja ‘posla’ od bloga – preporučuje.

No društveni blogeri ne razmišljaju na takav način. Gradsko cura Andrea počela je pisati na nagovor urednice, nedavno je objavila stotu kolumnu i danas u prosjeku ima oko dvije tisuće ‘shareova’ na Facebooku, a kolumne su počele kružiti i ‘forvarduša’-mailovima. – Javljuju mi se različiti čitatelji, od majke troje djece u Nizozemskoj, do mladih dečki koji kažu da čitaju jer čitaju i njihove cure, a nedavno mi se javila cura od 29 godina kojoj je kolumnu otkrio – njezin tata! Namijenjena sam svima koji vole pročitati štivo za mozik na pašu i tu i tamo se i nasmijati – jednostavno zaključuje.

Domagoj Jakopović Ribafish u jednom je trenutku bio među troje najčitljivijih blogera na hrvatskim portalima (ispred je bila samo neka Amerikanka, koja je slučajno otvorila blog na stranici Blog.hr, i tip koji je tridesetak puta na dan stavlja dojave o kladionicama; dok nije otkrio forum).

• Prosječno je oko dvije tisuće stalnih posjetitelja na dan, a kad sam objavio post o vađenju djeteta iz autosjedalice, navodno čak i 40 tisuća. Ne mogu reći koji je utjecaj bio samo s bloga, jer cijelo sam to vrijeme bio poluvjavnja osoba, ali za vikend me na Bundeku zaustavila sasvim zgodna djevojka i rekla da će prodati desni bubreg ako se ne slika sa mnom. Godi to – priznaje opisujući se kao ciničnog, duhovitog infantilca, razapetog između pokušaja odgajanja rastav- ljenog djeteta, težnje za curom s velikim grudima koja ima smisla za humor i neke od svojih 137 obveza (glasnogovornik MENSa-e, doprjednjak Društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati čunjaš, predsjednik ispostave Zagreb kluba ljubitelja tripica – Triperi…). Najveći mu je obožavatelj 72-godišnji kanadski Srb.

• Na blogu samo potvrdiš da nije važno tko je otkud, kojih krvnih zrnaca i muca li ili frilja – stavlja Ribafish točku na ‘i’ razloga zašto piše. S druge strane, Blogger Krule/Jadranko Hodak piše zato što je poput Foresta Gumpa, koji je trčao jer je volio trčati, a on, eto, piše jer voli pisati. Danas se ne može obraniti od zahtjeva za prijateljstvom na društvenim mrežama.

• Kada sam počeo pisati blog, prije dvije godine, čitalo ga je jedva četvero ljudi na dan. Jedva da sam sâm za sebe znao, kamoli netko drugi. Mislim da me nitko iz institucija (znamo na koje mislim) ne čita jer oni su previše zaokupirani neradom, nego pišem isključivo i samo za narod. One koji se bude u šest ujutro i dolaze s posla u šest naveče. One koji su u minusu u bankama. One koji ni ove godine mora vidjeti neće. Mogao bih do sutra nabrati… pišem za sve one kojima su ga te iste institucije zavalile do krajnica, eto – lički prostodušno zaključuje Krule.

Svim mrgudima koji ne vide razloga za čitanje bloga (u redakciji imamo jednoga takvog) Ribafish poručuje: – A vi lijepo za komp, bacajte misli, dijelite viceve i anegdote, otvorite dušu. Fejs je super stvar, ali čovječanstvo danas ne bi postojalo da je Homer slao SMS-ove o Odiseji. Blogali vi meni! – i tome ništa ne treba ni oduzet ni dodati!