Home / Biznis i politika / Hrvatskoj treba pet proizvoda koji moraju naći mjesto na tržištu EU

Hrvatskoj treba pet proizvoda koji moraju naći mjesto na tržištu EU

Nikica Gabrić, vlasnik Klinike Svjetlost, ugledni oftalmolog i osnivač stranke Nacionalni forum, ušao je u utrku za Europski parlament sa šarolikim timom. Teško je tijekom razgovora razlučiti izlazi li iz njega više liječnik ili političar. Gabrić je neposredan, temperamentan i čvrst u svojim uvjerenjima. Ako ih s njim ne dijelite, nazvat će vas socrealistom iako je donedavno bio ljevičar. Danas je vlasnik četiriju privatnih klinika u Hrvatskoj i BiH, gdje ostvaruje 10-postotni godišnji rast prihoda.

  • Mlada ste stranka kao i Orah Mirele Holy. Ipak, čini se da je ona mnogo prisutnija u javnosti i sve je popularnija. Zašto? Riječ je o tihom bojkotu. Ne puštaju nas blizu ni lijevi ni desni mediji jer se nismo svrstali ni lijevo ni desno, nego smo stranka istinskog centra. Vlada konsenzus između SDP-a i lijevih medija. Projekt Mirele Holy svakako je potreban, svugdje u razvijenom svijetu imate ekološki osviještene ljude i pokrete. Međutim, u Hrvatskoj je to način čuvanja velike lijeve koalicije.

  • Znači, Orah će koalirati s Milanovićem? Holy je i danas dio vladajuće koalicije u Saboru.

  • Hoće li Nacionalni forum koalirati s nekim? Do kakvih birača još trebate doprijeti? Zasad ne razmišljamo o koaliranju. Ako jednoga dana budemo poželjani politički partner SDP-u ili HDZ-u, najprije svi moraju potpisati sporazum o reformi pet osnovnih područja: zdravstva, obrazovanja, mirovinskog sustava, teritorijalnog ustroja i izborno-političkog sustava. Bez toga nema ni ekonomsko reforme. Nacionalni forum popularan je među obrazovanim stanovništvom u dobi između četrdeset i šezdeset godina koje živi u urbanim sredinama. Lošije stojimo među mladima i u ruralnim dijelovima Hrvatske.

  • Govorite da će zbog političke situacije u državi svaki normalan biznismen pobjeći iz Hrvatske. Ipak, vi ste ovdje. Ovdje sam jer u Hrvatskoj nemam konkurenciju. Svjetlost posluje na slobodnom tržištu. Tridesetak posto mojih usluga u Hrvatskoj kupuju stranci. Ni u jednoj državi ne radim s državnim zdravstvenim osiguranjem i to je tajna mog uspjeha. Za razliku od državnih bolnica, u kojima su doktori bogovi za koje trebate tražiti poznanstva kako biste ostvarili svoja prava na složene usluge, kod nas je bog pacijent. Precizno mjerimo rad svakog liječnika i zaposlenici su nagrađeni prema učinku. Od osamdeset zaposlenih u Svjetlosti u Hrvatskoj i četrdeset u BiH nitko se ne buni, nitko ne odlazi i ne dobiva otkaz.

  • Jesu li, napokon, hrvatski liječnici preplaćeni ili potplaćeni? Kad biste u hrvatskim bolnicama izmjerili rad kvalitativno i kvantitativno, vidjeli biste da 30 posto liječnika radi više od prosjeka, 20 posto ne radi koliko treba, a 50 posto radi dovoljno. Liječnici koji rade na fakultetima dobivaju 80 posto plaće od sveučilišta i 80 posto od klinika. A jedan i drugi posao za većinu takvih dvostruko zaposlenih kadrova obavljaju njihovi asistenti. U mojem sustavu plaće su 40 posto ukupnih troškova, lijekovi i materijali 20 posto, 10 su posto režije, 20 posto otplate kredita i leasinga, a 10 posto ide na marketing i drugo. Kad bi tako bile restrukturirane bolnice, poslovale bi pozitivno. U državnim bolnicama plaće su od 80 do 90 posto troškova, a 10 posto ostane za sve drugo. Dakle, morate ili smanjiti broj zaposlenih ili plaće. Više novca iz proračuna ne možete dobiti jer današnja ekonomska situacija to ne omogućava.

  • Treba li liječnicima zabraniti da uspoređeno rade u državnom i privatnom zdravstvu? Trebao bi dopustiti prijelazno razdoblje tako da se ljudima koji žele otići u privatne omogućiti najviše dvije do tri godine usporednoga rada i prilagodbe kako bi smanjili rizike osnivanja privatnih ustanova. Nakon toga morali bi odlučiti hoće li raditi u državnom ili privatnom sustavu.

  • Što je opet privilegiran položaj jer takvu prirodu nema na tržištu… To bi u početku bio privilegiran položaj, ali liječnici onda ne bi cijeli život radili dva posla istodobno jer u tom slučaju nijedan ne rade dobro.

  • Postoji li još koja zemlja u čijoj politici ima toliko liječnika? Zašto je ona hrvatskim liječnicima toliko privlačna? U nekom trenutku života osjetite da ste ispunili ciljeve, čak nastupi zasićenje zbog djelovanja na jednoj životnoj pozornici, zato tražite drugu. To proizlazi iz želje da uređujete odnose i mijenjate svijet. Zašto bi se politikom trebali baviti isključivo ljudi koji su završili političke znanosti? Liječnici cijeli život donose odgovorne odluke.

  • Zašto nam je onda, uz toliko liječnika u politici, država već dulje bolesna? Malo ljudi, pa i liječnika, razumije stvaran proces života zato što su rasli u rezervatu koji se zove državni sustav. Većina ljudi koja ulazi u politiku iz tog sustava ovisna je o drogi koja se zove državni proračun. Pravi su uspješni ljudi oni koji ne rade s državom, ne kukaju, nego se svakodnevno bore i izbore za sebe i obitelj.

  • Mislite li da biznismeni kod Hrvata bolje prolaze od političara? Je li to prednost među biračima? U Hrvatskoj su svi ljudi koji su poduzetnici na neki način sumnjivi, pogotovo ako su sudjelovali u pretvorbi i privatizaciji. Mene također u javnosti prozivaju da sam tajkun, a da nikada ništa nisam privatizirao niti uzeo od države niti sam s njom poslovao. Kreditom sam kupio zemljište, na njemu sagradio kliniku, uredno podmirujem obveze, zapošljavam, proširujem tržište. Ne znam što se od toga ubraja u tajkunizaciju. Uspješan sam primjer privatnika koji se nema čega sramiti.

  • Kako se Jadranka Kosor našla na vašoj listi za Europski parlament? U percepciji Europe i svijeta ona je jedna od rijetkih prepoznatljivih osoba u Europi jer je uvela Hrvatsku u Uniju. Gledamo ‘blato na cipelama’ Jadranke Kosor; svoju frustraciju i ukupno nezadovoljstvo ukupnim stanjem u državi projiciramo na jednu osobu koja je učinila više od mnogih drugih. Euroljani to gledaju sasvim drukčije. Iz više veleposlanstava čestitali su mi zbog uvođenja Kosorove na listu i to je pokazalo ozbiljnost Nacionalnog foruma kao političke stranke.

  • Jeste li vi na čelu liste da privučete birače ili biste rado sjedili u klupama Europskog parlamenta? Ako budem izabran, otići ću u Europski parlament.

  • Za što bi se vaš tim zauzimaо u Europi? Koje biste interese štitili? Svake godine 15.000 srednjoobrazovanih i visokoobrazovanih Hrvata odlazi raditi u druge dijelove svijeta. Ne bi smjeli ići za poslom u Europu, nego mi posao moramo iz Europe donijeti u Hrvatsku. U šest do sedam godina moramo povećati udio sredstava iz fondova EU kako bismo Hrvatsku razvili regionalno i ruralno. Od 1,8 milijuna hektara zemlje u Hrvatskoj osamsto se tisuća ne obrađuje. Samo se 2,7 posto obrađivih površina navodnjava unatoč tome što imamo jedan od najbogatijih vodnih fondova. Kad bismo navodnjavali Slavoniju, a za taj projekt treba nam 340 milijuna eura, mogli bismo utrošiti poljoprivrednu proizvodnju i maknuti se od dominantne proizvodnje žitarica. One jesu važne, ali postoji i povrće, voće, cvijeće te mnogo proizvoda koji mogu postići više cijene na europskim tržištima. Hrvatskoj treba pet proizvoda koji moraju naći mjesto na tržištu od petsto milijuna stanovnika.

  • Mnogi su se izrugivali vašem projektu ‘Hrvatska Florida sjeverne Europe’. Ustrajete li još na toj ideji? Takvi ljudi uopće ne mogu razumjeti svijet jer nikada nisu živjeli u njemu. U krugu od petsto kilometara od Hrvatske živi petnaest milijuna umirovljenika. Kad bismo postigli da tri milijuna umirovljenika ujesen i zimi živi u Hrvatskoj i troši pedeset eura na dan, imali bismo 27 milijardi eura prihoda. To je golem izvor koji ne znamo iskorištiti. Imamo sedamdeset naseljenih otoka na kojima živi samo sedamdeset tisuća stanovnika. Kad bismo oživili otočne povijesne jezgre, zamislite koliko bi ljudi ondje moglo živjeti.

  • Europski umirovljenici i dalje su rizična doba skupina. Recimo da neki osamdesetogodišnji Nijemac koji živi na Krku slomi kuk i mora na liječenje u hrvatsku bolnicu… Gledamo iz različitih kutova: za razliku od vas, koji u zdravstvenom sustavu vidite nedostatke, ja ga smatram našom prilikom. Onaj tko vodi sustav mora provesti reforme koje će i Hrvatima i strancima pružiti kvalitetnu zdravstvenu uslugu. To je razlog zbog kojega bismo se trebali mijenjati. To o čemu govorite strah je od promjena.

  • Prije je to nepovjerenje u promjenu sustava utemeljeno na dosadašnjem iskustvu i političkoj praksi. Zato postoje pioniri s vizijom promjena. Zašto ja mogu dovesti strance, a državne bolnice ne mogu? Zašto Libija nije potpisala ugovor s bilo kojom hrvatskom državnom bolnicom koja operira oči, nego samo s privatnim klinikama? Zato što u sustavu nikoga za to nije briga.

  • Hrvatskoj je trebalo mnogo godina i napora da izgradi imidž destinacije poželjne za obitelji i mlade, čiji broj posjeta dvoznamenkasto raste. To su gosti koji nam se mnogo dulje mogu vraćati. Kad jednom stvorite imidž zemlje za umirovljenike, teško ga je promijeniti. Jedan oblik turizma ne isključuje drugi. Na primjeru umirovljenika pokušavam dočarati neiskorišteni potencijal. Mladi ljudi nemaju novca jer ulažu u školovanje, stambeno pitanje, automobile i slično. Kad podignu djecu, počnu štedjeti. Stari ljudi imaju novac. Zato to zovemo modelom Floride jer onamo dolaze samo stari ljudi koji su stalni potrošači.

  • Kakvo će biti hrvatsko društvo za deset godina? Živjet će se bolje nego danas jer ćemo prihvatiti neke europske standarde, imat ćemo više obrazovanih ljudi koji će razumjeti te standarde i počet će im se prilagođavati. Zasad i dalje živimo u dubokom socrealizmu, čekajući da nam nešto padne s neba, nesvjesni da se mi moramo mijenjati.