Home / Ostalo / Najveći smo partner privatnim tvrtkama, a ne državi

Najveći smo partner privatnim tvrtkama, a ne državi

Autoindustrija je i dalje jedna od najpogodnijih branši. Recesija jedva da popušta, pa mnogi smatraju da će se rekordna 2008. kada je u Hrvatskoj prodano gotovo sto tisuća novih automobila (uključujući i ona gospodarska), teško ponoviti. Posljednjih godina prodaje se samo 30-ak tisuća automobila. U takvim je okolnostima najveća autokuća u Hrvatskoj, Auto Zubak, zadržala liderski položaj na tržištu, posve se prilagodivši novim tržišnim okolnostima, tvrdi njezin viši potpredsjednik Uprave Dimitrije Trbović.

  • Svoje smo poslovanje prestali uspoređivati s 2008. jer to jednostavno više nije realno. Sada se referiramo na vrijeme nakon te rekordne godine, dvije do četiri godine unatrag, jer je ono prije postalo nerelevantno za usporedbu. Svi ti rastovi dvijetisućnih neće se više ponoviti, toga treba biti svjestan te početi raditi na drukčiji način, odnosno prilagoditi se novonastalom stanju. Repozicionirali smo se prije godinu dana i posve se prilagodili – kaže Trbović.

  • Jeste li uspjeli u toj prilagodbi, u čemu se sastoji to repozicioniranje na ovom malom i siromašnom tržištu koje sve manje kupuje automobile?

  • Baš ovih dana zaživljava naš novi veliki projekt Neostara, mreža servisiranja svih vrsta automobila na različitim lokacijama na kojima će se i prodavati rabljena vozila. Dakle, Neostar će biti najveći trgovac rabljenih vozila u Hrvatskoj i to je dobar temelj za nastavak rada, jer nitko to ne radi onako kako smo mi to zamislili. Ne postoji, naime, nijedna takva vlastita mreža, a da nije nefranšizna. U ovom trenutku razvijamo vlastitu mrežu i vlastiti veleprodajni kanal za koji nabavljamo originalne rezervne dijelove. Imamo 18 partnera koji će nam isporučivati te dijelove za proizvođače. Vertikalno smo se integrirali tako da se do cilja može doći s dva klika miša ili jednim telefonskim pozivom i to je cijela ideja ovog projekta. Kada smo počeli s izradom cjenovne politike za servisiranje svih marki automobila, shvatili smo da je nemoguće doznati cijene servisiranja konkurencije, ne možete dobiti čak ni njihovu ponudu. Stoga će kod nas kupci rezervirati servis putem interneta, a cijene će biti fiksne, što znači da će istu cijenu servisiranja imati cijela klasa automobila, a to još nitko nije ujednačio na takav način. Ideja je da Neostar bude točka drukčijeg servisiranja u Hrvatskoj, mi smo za to stručnjaci, a imamo i dobro nasljeđe iz servisiranja i održavanja naših marki.

  • Spomenuli ste i prodaju rabljenih automobila koja je zbog očajnog ekonomskog stanja sve veći biznis u Hrvatskoj?

  • Bez obzira na to što uskoro otvaramo neke nove salone na lokacijama na kojima prije nismo bili, trgovina rabljenim automobilima već je postala jak biznis. To smo na vrijeme shvatili, pravodobno smo u to uložili te sada pokušavamo i kapitalizirati. Uskoro otvaramo jedan takav salon i u Rijeci. Uvoz rabljenih vozila odlično je počeo, trenutačno uvozimo pedesetak automobila mjesečno i to su vozila s pedigreom na koja karnimo dati dvogodišnje jamstvo. Inače, to nitko na tržištu nema, to je velika novina koja se uvodi za koji dan. Svi se naši automobili uvoze od leasing društava iz Europe i takvi su da na njih možete dati dvogodišnje jamstvo.

  • Kakvi su vam tržišni udjeli kad je riječ o novim automobilima, a kakvi u kategoriji rabljenih?

  • Povećavamo svoj tržišni udio i u novim je automobilima to trenutačno deset posto. U kategoriji rabljenih automobila jako je teško dati neki precizan odgovor jer je tu jedini publicirani podatak onaj o promjeni vlasništva, a toga u Hrvatskoj godišnje ima oko 180 tisuća, pri čemu je velik broj vozila starijih od deset godina. Kad je riječ o servisu, radimo 75 tisuća ‘prolaza’ godišnje, premda ni tu nitko ne publicira podatke pa nemamo podatak o tržišnim udjelima.

  • Koliko je povećanju vašega tržišnog udjela pripomogla država koja je nedavno pokupovala službene automobile marki koje vaša kuća zastupa?

  • Država ne kupuje automobile od nas, premda se to često povezuje s nama. Država treba automobile, ali pritom mora razmišljati o što nižem trošku održavanja automobile. Smatram da stariji automobile nije isplativiji od novoga, bez obzira na to što mi bolje živimo od servisiranja starijih automobile nego od prodaje novih. Postoji vijek trajanja automobile, kada ga više nije pametno rabit; i tu država treba kupiti nove automobile uz fiksni trošak, po najpovoljnijim uvjetima, jer je cilj voziti najjeftiniji kilometar. Ako me baš pitate, bolje da su kupili Škode koje su jeftinije, a odlični automobile. Tu je vječno pitanje upravlja li država na isti način procesima kao i privatne tvrtke. Inače, mi smo najveći partner upravo privatnim tvrtkama u Hrvatskoj u ovom segmentu i za to sigurno postoji neki razlog. Ukratko, u ovoj priči marka automobile nije bitna, već trošak uporabe automobile po kilometru.

  • Kada je riječ o markama automobile, jeste li zadovoljni svojim uzdanicama VW-om, Audijem, Škodom?

  • VW nema previše različit tretman od onoga koji ima u Europi gdje je najprodavanija marka. Audi je pak postao najprodavanijom premium markom u Europi i to su jasni pokazatelji. Škoda je imala sličan put kao i Audi; ta se strategija u posljednjih 20 godina pokazala ispravnom jer se točno znalo što se od te marke htjelo i tu se ništa nije slučajno dogodilo. Škoda je rasla polako, pozicionirala se ispod VW-a koji klizi prema nekom premium segmentu, cjenovalo je prihvatljivija, jednostavno ima sjajnu priču i na europskoj razini i kod nas. Riječ je o sjajnom autu, jedna iznimno simpatična marka, ali i vrlo kvalitetna. Uostalom, tu se marka automobile čak posebno izrađuje za mnogoljudno indijsko tržište.

  • Kada se danas globalno govori o autoindustriji, sve se više spominju hibridna, odnosno vozila na električni pogon. Kada ćemo ih voziti?

  • Hibridi su neka transmisija, prijelazno rješenje prema električnim automobilema koji, prema mojemu mišljenju, sasvim sigurno, imaju budućnost. Električne automobile nije problem proizvesti, u stanju je to i Hrvatska koja nikada nije proizvodila konvencionalne motore. Tu je problem infrastrukturni, jer kada se električni automobile budu vozili bar približno kao oni konvencionalni, onda će to biti točka promjene. Drugi je problem vrijeme punjenja, a to je najkraće 20 minuta na brzim punjačima. Treći je problem visoka cijena, jer tu tehnologiju tek treba amortizirati. Pritom Europska unija i Hrvatska trebaju subvencijama pomoći u toj nekoj transmisiji. Napokon, emisija CO2 kod tih automobile nije nula, nego je na razini cjelokupnog kanala proizvodnje struje. Ukratko, ti su automobile budućnost i dobra su alternativa klasičnim motorima.