Home / Financije / Nekretninski fond nakon predstečajnih nagodbi?

Nekretninski fond nakon predstečajnih nagodbi?

Državni nekretninski fond novi je mogući eliksir za spas gospodarstva. Plan je da država prenese u njega dio državne imovine, a banke bi u jednakom omjeru u fond prebacile svoja nenauplativa potraživanja od tvrtki te zauzvrat dobile dionice. Tako bi očistile bilancu, a tvrtkama bi se omogućio nastavak rada. Iako do provedbe toga ‘plana B’ ima još podosta nejasnoća, zanimljivo je da se tvrdi kako bi taj fond bio mnogo pravedniji od predstečajnih nagodbi. Još je zanimljivije da je tu ideju ovih dana promicao upravo Boris Lalovac, koji je u međuvremenu fotelju Linićeva zamjenika zamijenio ministarskom. Stoga se možemo zapitati hoće li nekretninski fond zamijeniti predstečajne nagodbe, barem u Vladinu medijskom forsiranju.

Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli i politička doktrina Franje Tuđmana te veliko djelo Gojka Šuška. Te rečenice iz subotnjega govora na stranačkom skupu branitelja Tomislav Karamarko poslije je relativizirao i ustvrdio da je to ‘izvađeno iz konteksta’. No dobro, glavno da smo shvatili poruku. Šef HDZ-a i aspirant na premijersku fotelju ne bi nam samo zabranio da pišemo nego i da mislimo svojom glavom na javnoj sceni. Ovako otvoren poziv na lobotomiju nisam čuo ni od najzadrtijih komunističkih političara iz vremena ‘hrvatske šutnje’ s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća.

U sjeni Linićeve smjene otvorila se još jedna, manje eksponirana i eksploatirana, ali jednako dvojbenica dionica priče o odnosu između državnoga i privatnoga. Dočasnik HV-a Ante Božić Jokić slučajno je uhvaćen ‘u fušu’ jer je skrivio prometnu nesreću vozeći po Italiji autobus za privatnu tvrtku. Nekoliko dana prije otkriveno je da Damir Cimer, savjetnik potpredsjednice Vlade Opačić, zadužen za ‘outsourcing’, ima privatnu tvrtku koja je registrirana i za čišćenje koje on predlaže ‘autorsirati’ iz državnog sektora. I on se sâm – gle čuda! – iznenadio kad je to pročitao u novinama. Nedavno je Linićev pomoćnik Branko Šegon morao otići zbog sukoba interesa – njegova tvrtka dobila je vrlo povoljan kredit od HBOR-a. A na slučaj iz ‘trajnog prezenta’ koji omogućuje liječnicima da rade usporedno za državu i za privatnog poslodavca podsjetio me Nikica Gabrić u intervjuu za ovaj broj Lidera. Pa i ja bih volio da me Milanović plaća da prijepodne sastavljam Vladina priopćenja i pišem mu panegirike, a da poslijepodne mogu pisati za privatne novine i derem premijerove poteze. Očito, odlučio sam se za ovo drugo. Tako bi se i državni dužnosnici, ali i službenici, liječnici, profesori… trebali opredijeliti – za rad u sigurnoj državnoj službi ili za rizik slobodnog tržišta. U Hrvatskoj te dvojbe, nažalost, nema. Svatko se, ako ima ikakvu mogućnost, želi uhljetiti na državnim jaslama, poput novokomponiranih radnika seljaka. To je sigurnije, a i uglavnom bolje plaćeno. Državni dr. Jekyll u jutarnjoj šihti može ljenčariti do mile volje, a popodne se pretvara u opasnog i poduzetnog Mr. Hydea. Sve dok autobus ne skrene u jarak i dok netko ne izgubi život.

Ako će netko ikada dodjeljivati nagradu za tehnologiju ulaska na novo tržište, laureat bi u Hrvatskoj svakako trebala biti IKEA. Od toga da je država zbog njezine prodavaonice premjestila naplatne kuće u Ivanjoj Reci do šušura koji je izazvala natječajem za radna mjesta; uredno je također obavještavala javnost o svakom potezu na gradilištu, pa tako i o tome da je ‘Ikea pod krovom’. Sad je objavila i da je počela puniti skladišta robom. I mediji to uredno bilježe. Guta to, silom prilika i s knedlom u grlu, i 9000 zaposlenih u industriji namještaja, pa i onih 600 iz Spačve koji su trenutačno pribijeni na stup srama…

Iako su eurobrokrati poznati kao diplomati s debelim rukavica, ovotjedne packe za Branka Grčića izlaze iz tih okvira. Iako neimenovani, ‘izvori iz Bruxellesa’ oštro su odbijali Zagrebu: ‘Prestanite nas kriviti za sve i suočite se sa svojim očajnim gospodarstvom!’ Povod je bila izjava potpredsjednika Vlade koji je dan prije kao razlog što ni ove godine neće biti gospodarskog rasta naveo ‘kompleksne zahtjeve Bruxellesa koji su stigli u sklopu pokretanja postupka izlaska is prekomjernog deficita’. Eurokrati poručuju Grčiću (i Hrvatskoj) da se prihvate restrukturiranja državnih poduzeća, poboljšanja poslovne klime i – za divno čudo – povećanja izvoza. Oni od kojih najviše uvozimo tako nas potiču na izvoz, kad to već sami ne znamo.

Baš sam bio ‘guštao’ da ću u subotu navečer uživo pogledati atrakciju – osvjetljavanje Uljanikovih dizalica u Puli. No Vakula i ostala meteorološka bratija uplašili su organizatore, događaj je odgođen za nedjelju pa sam ga morao propustiti. Šteta! A bio je to jedan od zanimljivih pokušaja revitalizacije preostalih industrijskih artefakata. Zažive li svjetleći divovi, mogli bi jednog dana svjedočiti budućim generacijama da je Hrvatska nekad bila industrijska zemlja…

Čačića nakon povratka iz Valture čeka mnogo posla među reformistima. Pa i u PR-u. Stranka u pelenama pati od dječjih bolesti u komunikaciji s medijima. Uz priopćenje o presici na kojoj su objavili prelazak 50-ak članova, uglavnom iz fužinskoga HNS-a, poslali su i ovu ‘vrtožavu’ fotografiju. (Ovo nije redakcijska montaža, nego original iz ‘maila’.)

Hrvati su previše očekivali od ulaska u Europsku uniju, razmišljanje je sudionika panel-diskusije na temu ‘Hrvatska – godinu dana poslije ulaska u EU’ koju je u utorak ogranizirala Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora. Predstavnici Atlantica, Končara – energetskih transformatora, Allianza i Ministarstva gospodarstva ipak su optimistični te umiruju poduzetnike i građane da će se situacija poboljšati. Vrijeme nije izgubljeno, samo nitko nije mogao ni otprilike reći kad će građani osjetiti sve čarli europskog. Nadamo se da čekanje boljeg vremena i obećanoga višeg standarda neće proći kao čekanje Godota.

Trend ‘pravnih osoba’ koje procesuiru Državno odvjetništvo zorno pokazuje kad se počela ispunjavati zadaća za ulazak u EU. U međuvremenu DORH je podignuo ‘postotak šuta’ – s pet posto tvrtki proglašenih krivima u 2005. na lanjska 33 posto.

Četvrto je stoljeća prošlo od jedine hrvatske pobjede na Eurosongu (tadašnjoj Pjesmi Eurovizije). Rajko Dujmić kao autor i zadarska grupa Riva s pjesmom ‘Rock me, baby!’ doveli su najprestižniji europski festival godinu poslije u Zagreb, koji se na ruševima bivše države u to vrijeme razvijao u jednu od europskih metropolija laktih nota. Nije ni čudo. Da bi uspjeli na Euroviziji, hrvatski predstavnici najprije su trebali proći najbolju školu u glasačkim kuhinjama nekadašnje Jugoslavenske radiotelevizije. Što je od te estrade scene ostalo 25 godina poslije? Malo pa ništa. Odnosno, tu su i danas nekadašnje zvijezde poput Dujmića i Tutića, ali nema više Hrvatske na Eurosongu, koji se pretvorio u trgovački festival. Čudno, kad je upravo trgovina u međuvremenu postala glavni biznis u Hrvata.