PORTUGAL Izlazak iz kreditnog stiska EU i MMF-a ipak ne znači i kraj ekonomskih problema

Od 17. svibnja Portugal će se moći i sâm povoljnije zaduživati na međunarodnom tržištu, što mu omogućuje izlazak iz programa financijske pomoći. Znak je to oporavka ekonomije – pada nezaposlenosti, porasta izvoza i investicija te najave rasta od jedan posto. No dug je visokih 130 posto BDP-a, pa je utoliko rizičniji čist izlazak bez osigurača.

Šest mjeseci nakon Irske i pet mjeseci nakon Španjolske, Portugal je odlučio izaći iz programa međunarodne financijske pomoći bez ikakvih ‘sigurnosnih mreža’. Odluka je utoliko interesantnija zna li se da je prije nekih šest mjeseci bilo govora o novom, drugom programu spašavanja. Cipar i Grčka tako su preostale dvije zemlje koje i dalje ovise o pomoći, ali i uputama, Europske unije, Europske središnje banke i Međunarodnoga monetarnog fonda. Prema premijeru Pedro Passosu Coelhu, namjera Portugala da trogodišnji program ukupne vrijednosti 78 milijardi eura završi ‘čistim izlaskom’ najbolje će braniti interese njegove zemlje. Službeni kraj zamišljenog procesa financijske pomoći je 17. svibnja, nakon čega će Portugal vratiti dio suvereniteta nad svojim financijama, premda će se pažljiv nadzor, ponajprije iz Bruxellesa, nastaviti. Preciznije, zemlja će se sama zaduživati na međunarodnom tržištu, umjesto kod spomenutih institucija, s obzirom na to da su prihodi na njene obveznice najniži u posljednjih osam godina. U slučaju eventualnih problema, Portugal je osigurao financijske rezerve od oko 15 milijardi eura za sljedećih godinu dana, otprilike koliko bi na raspolaganju imao u varijanti s kreditnom linijom.

Kraj rezanjima identično irskom primjeru, međunarodni kreditori odlučuju o maniri izlaska iz programa pomoći formalno su ostavili Portugalu, uz opskrdu da se reforme moraju nastaviti neovisno o kraju međunarodnoga financijskog protektorata. Manje formalno pak, Portugalu je od mnogih sugerirano ostavljanje prsluka za spašavanje u obliku Europskoga stabilizacijskog mehanizma, koji raspolaže s oko 500 milijardi eura, a imajući u vidu nemalih 42 milijarde eura koje će morati otplatiti u sljedećih tri godine. No procjena je vlade da potpuni izlazak ostavlja bolji dojam na financijska tržišta i, obrnuto, da zadržavanje kreditne linije sugerira krhkost oporavka i povlači za sobom nepovoljnije uvjete zaduživanja. Naravno, i politički je daleko oportunistije izaći čisto i ostaviti dojam velikog uspjeha, nego priznati mogućnost novih posrta, posebice nakon što je Irska već prije jednako tako odbacila kreditnu liniju kao mjeru opreza.

Navodno su Njemačka, Nizozemska i Finska, među rijetkim stabilnim članicama EU, navijale za ‘čist izlazak’ zbog nenaklonjenosti svojih građana bilo kakvim daljnjim kreditiranjima posrtnih članica. S druge strane, predsjednik Anibal Cavaco Silva i guverner središnje banke Carlos Costa bili su skloniji toj drugoj varijanti s policom osiguranja. Treći, vjerojatno i najopipljiviji razlog za takav izlazak su i novi uvjeti koje bi kreditna linija za sobom potegnula. Ni taj oblik pomoći, naime, nije bez svojih preduvjeta i oni su jednako temeljeni na principu rezanja javne potrošnje i štednji, kao i dosadašnji, ali političkog apetita za to definitivno nema.

Povratak autonomije kraj ovisnosti o novcu ‘trojke’ i povratak u sigurna njedra privatnih investitora ne znači i kraj ekonomskih problema za zemlju. Premijer je u obraćanju naciji priznao da teškoće postoje za mnoge obitelji, ali i dodao da dosadašnje žrtve, a bilo ih je dosta u okviru sveobuhvatnog stiskanja remena, nisu bile uzalud.

Kako su podsjetili oporbeni socijalisti, tri godine ‘spašavanja’ rezultiralo je s 300 tisuća više nezaposlenih nego je prvotno bilo prognozirano, većom kontrakcijom ekonomije od previđene te javnim dugom većim od 130 posto nacionalnog BDP-a. Irski primjer jednako je indikativan za realno stanje ekonomija uspješno izašlih iz programa pomoći. Usprkos vraćanju na međunarodna tržišta kapitala u prosincu prošle godine, Irska je u posljednjem kvartalu 2013. zabilježila pad BDP-a od 2,3 posto, a javni dug i dalje stoji na prevelikih 124 posto. Trendovi su ipak obećavajući, predviđanja daju po jedan posto gospodarskog rasta u sljedeće dvije godine, nezaposlenost je pala s rekordnih 17,7 na 15,2 posto, izvoz je znatno porastao, a investicije i potrošnja oporavljaju se.

S povratkom naše autonomije, Portugal će biti ravnopravan ostalim članicama, samouvjereno je izjavio Coelho, ostavljajući dojam iznimno svijetle budućnosti.

Zemlja je prste u vodu ponovo stavila u travnju kada su izdane desetogodišnje obveznice vrijedne 750 milijuna eura uz prinos od 3,5 posto, svakako neusporedivo manje od gotovo 18 posto koliko je iznosio 2012. Iako se tehnički vratila još prošle godine, obveznice su tada prodavane uz pomoć banaka, odnosno ‘sindikacijom’. U svibnju prošle godine prikupljeno je tri milijarde eura za desetogodišnju obveznicu, premda je interes investitora bio veći od deset milijardi. Aukcija prošlog mjeseca bila je prva u organizaciji države od početka programa pomoći 2011.

Kretanje gospodarskih pokazatelja definitivno je preokrenuto i nastavak vidljivih trendova sugerira nešto mirniju plovidbu sljedećih godina. Jednako važan za gospodarsku situaciju je i sve očitiji povratak optimizma. No priča o spašavanjima i uspješnim izlascima sada se najviše vrti oko pitanja vremena. Jesu li europske ekonomije mogle daleko brže i snažnije izaći iz krize da prevladajuća mantra Europske komisije, potaknute prije svega Njemačkom, nije bila gotovo mesarsko rezanje javne potrošnje?

Mnogi se kao argumentom protiv europskog pristupa koriste Amerikom, koja je odavno izašla iz krize i to učinila s daleko uvjerljivijim brojkama primjenjivši savim oprečnu ekonomsku logiku poticanja potrošnje. Popularno nazvane ‘perifernim ekonomijama’, zemlje poput Grčke, Portugala, Irske i Španjolske oporavljaju se, prema takvim tumačenjima, usprkos, ne zahvaljujući poduzetim mjerama, po inerciji ekonomskih ciklusa. Štoviše, čini se da je koncentriranje na konsolidaciju fiskalne politike država produbilo i dodatno rastegnulo ionako tešku situaciju nastalu nakon izbijanja krize. Tko god bio u pravu, najvažnije je da se Portugal može nastaviti zaduživati sâm, sve su ostalo tek detalji.