Liderova konferencija ‘Predstečajne nagodbe: jučer, danas, sutra’, osim iznimnog interesa javnosti, ostavila je niz neodgovorenih pitanja poduzetnika. Odgovore na sva pitanja jednostavno nije bilo moguće dati na konferenciji, zbog čega će neodgovorena pitanja upućena Ministarstvu financija biti objavljena na internetskoj stranici liderpress.hr. Jedan poduzetnik upitao je Ministarstvo što je s kupcima kojima je po rješenju u predstečajnoj nagodi otpisan dio duga i koji su prihvatili plan otplate, a ne plaćaju svoje rate na vrijeme.
Neispunjavanje obveza nakon što je nagodba sklopljena dužnik je dužan ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima na način i u rokovima određenima sklopljenom predstečajnom nagodbom, poručuju iz Ministarstva te objašnjavaju kako zakon propisuje da je povjerenik dužan pratiti ispunjava li dužnik obveze iz sklopljene nagodbe. Jedino što povjerenik može poduzeti u slučaju da se dužnik ne drži rokova dogovorenih nagodbom jest o tome obavijestiti nagodbeno vijeće ili nadzorno tijelo Ministarstva financija kako bi se nad dužnikom pokrenuo prekršajni postupak zbog prekršaja. U slučaju da se dužnik i nakon izričanja kazne u prekršajnom postupku ne nastavi držati obveza iz predstečajne nagodbe, vjerovnici imaju dvije opcije: na temelju predstečajne nagodbe kao ovršne isprave pokrenuti ovrhu za neplaćene dospjele tražbine iz nagodbe ili nad dužnikom pokrenuti stečaj.
Kakvih sve bizarnih slučajeva ima, najbolje ilustrira primjer tvrtke koja je u predstečajnu nagodbu uključila potraživanje manje od 500 kuna, a potom je dogovorena otplata u 96 rata. Vlasnik tvrtke pita li bi mogao postojati limit obveze koju dužnik prijavljuje u predstečaj, a Ministarstvo odgovara kako zakonom nije propisan ni minimalan ni maksimalan iznos obveze koja se prijavljuje. Što se limitiranja broja rata i godina otplate tiče, 45. člankom Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama propisano je da ako dužnik predlaže isplatu tražbina u smanjenom iznosu, postotak što ga dužnik nudi vjerovnicima za namirenje njihovih tražbina ne može biti manji od 30 posto ako se plaćanje nudi u roku do najviše četiri godine ni manji od četrdeset posto ako se plaćanje nudi u roku koji je dulji od četiri godine. Dakle, rokovi plaćanja smanjenih tražbina mogu biti od jednog dana do neodređenog maksimalnog broja godina. Tom se odredbom određuju minimalne svote tražbina koje se moraju ponuditi vjerovnicima a koje ovise o predloženom roku isplate tih smanjenih tražbina.
