Prognoze loše i s Linićem i bez njega

novi, dakle 68 ljudi može raspisati nove stranačke izbore. Izvor krize nije u Saboru nego u stranci i ondje se mora riješiti, dakle izlaz je u sjednici Glavnog odbora – kategorična je Kolarić.

No već dan poslije ublažena reakcija riječkoga Gradskog odbora stranke dokazuje da su informacije s terena točne: članstvo je užasnuo, u strahu, a znajući da svatko samo čuva vlastite fotelje, od promjena vjerojatno neće biti ni pružine. Uostalom, Linić je, slažu se svi sugovornici, jedini s ‘mudima’ i osobinom lidera s pokrićem. Doduše, formalno-pravni problem jest to što Lalovac službeno nije ministar sve dok ga ne potvrdi Sabor, dakle do 14. svibnja. Zasad je enigma hoće li Linić raditi kakve probleme u Saboru u vezi s imenovanjem. Čak i ako bi se odlučio na takav riskantan potez, u stranačkim se krugovima smatra da Linić u slučaju odjecjenja uza sebe ne bi imao više od pet-šest dignutih ruku u Saboru, pa nije vjerojatno da bi ga ondje rušio.

Uostalom, Lalovac se Liniću nije suprotstavljao, radio je što je trebalo i što se od njega tražilo, u javnosti se prema nadređenom uvijek odnosio s poštovanjem i branio njegova stajališta. U stranci procjenjuju da se ni zagrebački ni riječki SDP neće zbog cijele situacije obrašavati na Milanovića. Iako su ta dva ogranka prilično povezana, dosadašnjim su reakcijama i Zlatko Komadina i Vojko Obersnel pokazali da nikada ne bi krenuli u rušenje stranke. Barem ne do 25. svibnja, dok ne završe izbore za EU-parlament. Uostalom, većina drugih pobunjenika nema nikakve druge poslove kojima bi se vratile u slučaju gubitka fotelje, pa će ih oprezno čuvati. Na to računa Milanovićeva ekipa.

Bez snage vodstva koje bi preuzelo odgovornost agonija će se nastaviti. Analitičari procjenjuju da će rejting stranke polako padati i sve se više izjednačavati s rastućim strankama poput OraH-a, koji razočarane SDP-ove birače beru poput gljiva poslije kiše. No u vrhu stranke progresije nisu tako tamne. Procjenjuju da apsolutiranje od izbora (računaju da će na EU-izbore izaci 25-30 posto birača) znači gubitak za male stranke. Veliki imaju stabilno glašćačko tijelo. No kakvi se god rezultati pokazali, čak su i u stranci svjesni da se poslije Dana mladosti – da, izbori su se zgodno poklopili sa simbolikom socijalističkog praznika – neće pjevati ista pjesma.

HDZ-ovci poručuju da se nakon smjene jedinog ministra koji je barem nešto pokušavao promijeniti (i to mu je najveći grijeh) nema više što reći. – Treba ići na izbore – poručuje jedan bivši HDZ-ov dužnosnik Linićevog ministarstva.

O.K., do kraja svibnja mirno spavamo. Što poslije? Naime, u Hrvatskoj se oduvijek slabo pitalo za motive. A kada znaš motive, onda znaš i što možeš očekivati. Milanović nije smijenio Linića zato što zbila misli da je duboko umučen u, za proračun, ‘štete radnje’ pa će tu štetnost srezati do koštane srži, nego samo i jedino zato što je najopasnijem protivniku morao skinuti glavu prije nego je protivnik skine njemu. Što zemlja bez nade može očekivati nakon kaubojskog obračuna? Čak i nakon 25. svibnja? Čak i nakon potencijalnih prijevremenih izbora?

Kad nestane lažni val američkog novca, ministar financija, vjerojatno Lalovčev postizborni nasljednik, morat će ozbiljno restrukturirati javne financije. Tada vjerojatno uz jeftin(ij) u novčanu potporu i pravila igre MMF-a.

Đak se posljedice unutarstranačkih borbi pretijevaju na Vludu, kroz nju na cijelu državu, javna se scena slabo pita što će to značiti za sve započete rabote, od predstečajnih nagodbi do procedure prekomjernog deficita i skorog refinanciranja dospjelog duga. Potkraj svibnja/početkom lipnja država će još jednom morati na ‘road show’ s državnim obveznicama, vjerojatno po Americi, koja je tek počela stiskati likvidnost (pa novca još ima) ne bi li investitore pokušala uvjeriti da smo kredibilni. Hoće li smjena ministra financija baš uoči potrebnog puta išta promijeniti u ionako lošoj percepciji Hrvatske?

Darko Brborović, predsjednik Uprave OTP Investa, misli da ništa nije vezano samo uz jednog čovjeka, pa ne očekuje da će se nešto dramatično promijeniti u percepciji Hrvatske zbog Linićeve smjene. O Borisu Lalovcu stekao je dobar dojam, a pozitivno je i to što ima iskustvo iz financijskog sektora.

Kad i taj lažni val nestane, ministar financija, vjerojatno ne Lalovac nego njegov postizborni nasljednik, morat će ozbiljno restrukturirati javne financije. Tada vjerojatno uz jeftin(ij) u novčanu potporu i pravila igre MMF-a. Na drugo važno pitanje – što će biti s predstečajnim nagodbama, kako završenima, tako i onima u postupku – nitko još ne zna odgovor. Hoće li se raditi revizija i na koji način? Hoće li se provjeravati propusti u procjeni potraživanja i prebijanja? Što će to značiti za tvrtke koje su izašle iz predstečajnih nagodbi i one koje još čekaju dovršetak procesa? Naš nam izvor kaže kako po Slavoniji seljaci sarkastično komentiraju da se u Zagrebu dogovara cijena hektara zemlje za milijun kuna. Linićeva smjena izravan je pritisak na Uskok i DORH, iz čijih će se akcija ispitivati (i) buduća financijska kretanja.