Kada se osvrnem na svoje početke, i sam sam začuđen brzinom kojom sam se kao došljak u Zagreb etablirao na hrvatskoj modnoj sceni i stvorio modni brend bez konkurencije u zemlji. Većim djelom mislim da sam uspio jer sam slijedio svoju ideju i intuitiju, nikad ne razmišljajući o novcu kao krajnjem cilju. Moj je glavni cilj uvijek bio da ljudi kažu ‘Ovo je bio sjajan i iznimno kreativan projekt’, a biznis mi se doslovce dogodio – iskreno priznaje Vinko Filipić, 34-godišnji direktor i osnivač Fashion.hr-a. Uvjeran je da je osim njegove vižljavosti, spremnosti, kreativnosti, socijalnih vještina, za njegov proboj na hrvatsku scenu, dakle zagrebačku, ipak presudno bilo to što su ga kao ‘klinca iz Dalmacije’ (rođen je na Braču) etablirana imena domaće mode podcijenila kao nekoga tko se diljem obale ‘malo igra mode’.
Za njega je to, istina, i danas igra, jer kaže da obožava kreativnost koju njegov posao nudi, ali rano je shvatio da se od nje može napraviti ozbiljniji biznis od tada prisutnog u Hrvatskoj. Danas FHR d.o.o., na čijem je Filipić čelu, ujedinjuje najugledniji domaći tjedan i sajam mode, web-portal te PR agenciju Red, te za razliku od većine na tekstilno-modnoj sceni svih ovih kriznih godina financijski dobro stoji i lagano, ali uporno diže svoje godišnje prihode, koji su u 2012. godini iznosili 5,4 milijuna kuna. Najvažniji projekti, a to su dva godišnja tjedna mode (Perwoll Fashion.hr), danas dosežu budžet do milijun kuna svaki, ali Filipić je od početaka uspijevao pronalazi ozbiljne sponzore, mahom multinacionalne kompanije, zahvaljujući kojima je svoje projekte uspijevao producirati ne radeći kompromis s kvalitetom.
Študio na kvaliteti projekta, radije na svom honoraru. I to onda, zajedno s dobrom međusobnom popraćenosti, sponzorima ulijeva povjerenje. Stoga nisam i ne moram svoja sredstva ulagati u projekt, već svaki kreće kada ima svoje sponzore. Svoja sredstva, jedini kredit koji sam ikada podignuo, morao sam lani uložiti za podmirenje rupa zbog neplaćanja naših dobavljača – kaže Filipić, dodajući da dobro posluje i zahvaljujući povjerenju koje njegovi za novac nikad zakinuti suradnici i dobavljači imaju u njega.
Vinko Filipić u modu je, kaže, ušao slučajno. Kao student zadarskog Sveučilišta na Odjeljku za turizam i komunikacijske znanosti prihvaćao je bilo kakav honorarni posao, a nakon kopanja kanala i drugih sličnih poslova, statiranje u TV spotovima ili nošenje odjeće na modnim pistama bili su mu pravi odmor i još k tome bolje plaćen. No nakon godine dana Filipić zasitio se manekenskog posla, ponajviše jer je počeo uvidati brojne mogućnosti i neiskorištene ideje. Stoga se 2000. godine kao dvadesetogodišnjak upustio u organizaciju prve revije na trajektu ‘Mate Balota’, koji je vozio na relaciji Zadar – Preko. To je bio njegov prvi Fashion Weekend, istina neuspješan zbog slaboga medijskog odziva, ali lekciju tada naučenu usvojio je za sva vremena.
Naime, već sljedeći, nekoliko mjeseci potom organiziran Fashion Weekend na Bolu na Braču, bio je medijska senzacija jer je tada još svima nepoznati mladić pridobio Severinu da se na njegovom modnom zbivanju prvi put pojavljuje u javnosti nakon seks-skandala. Projekt je, jasno, uspio, posebice medijski. Filipić je platio sve svoje dobavljače i suradnike i zaradio pristojan honorar, ali, najvažnije, otkrio je da su organizacije evenata, produkcija i kreativne ideje koje modna scena može generirati njegov smjer kretanja. Ubrzo je zadarskom tjednu mode dodao i natjecanje za mlade kreatore, odnosno Modnu guštericu i tri godine honorarno je priređivao dva modna zbivanja na godinu, koja su redom imala veliki medijski odjek.
- Među rijetkim sam dobio dozvolu od zadarskog arhitekta Bušića da na instalaciji ‘Pozdrav suncu’ napravim reviju. To mi je do danas najdraži projekt jer je sve sjajno proteklo, a scenografija je bila senzacionalna – prisjeća se Filipić, koji je 2005. godine Modnu guštericu preselio u Varaždin, u Varteškog pogon.
Od 2005. do 2009. godine ljeti je organizirao Fashion Weekend u Zadru, a zimi u Varaždinu. Uspjeh dotadašnjih projekata ohrabrio ga je da smjelije razmišlja i sluša svoje ideje, a jedna od njegovih konstantnih je – na sve načine etablirati mlade kreatore i povezati tekstilnu industriju i modne kreativce. U međuvremenu u Zadru je honorarčio i kao novinar tiskanih medija i portala, vodio hip-hop plesni studio i uredno polagao ispite sve do diplomskog. Naime, u jesen 2005. odlučio se preseliti u Zagreb i kandidirati za posao novinara HTV-a. Primaljen je kao vanjski suradnik i zajedno s Nevenom Rendeli počeo raditi priloge za ‘Život u živo’, ‘Sa stilom’ i ‘Nedjeljom popodne’.
