Čovjekov pokušaj da ispuštanjem posebnoga plina u atmosferu doskoči efektima globalnog zatopljenja rezultira novim lednim dohom. Sav preostali život na Zemlji utočište nalazi u vlaku Snowpiercer koji strmoglavo i bez stajanja juri oko svijeta čiji su atmosferski uvjeti usporedivi s onima u svemiru.
Joon-hoova distopijska alegorija kapitalističkoga društva ne trudi se pretjerano maskirati svoju simboliku i linearnu strukturu vlaka izravno izjednačava s hijerarhijskim ustrojem totalitarnog društva. Baš kao u ‘Domaćinu’ (‘Gwoemul’, 2006.), Joon-ho i ovdje uzima najotkrivije motive žanra kombinirajući ih stilski disonantno i naoko nabacano, a zapravo pomno promišljeno.
Sraz kričavo šarene, parodirajuće karikature viših slojeva i prljavoga, mračnog realizma potlačenih izgleda poput estetske besmislice, nudeći efektn satirički komentar ljudskih društava općenito (ne nužno kapitalističkoga). U fragmentarnoj strukturi koja prati probijanje pobunjenika kroz vagone na čelo vlaka ‘Snowpiercer’ uspijeva biti akcija i drama, triler i komedija, ZF i fantazija koja u rukama toga majstora klišeja i bizarluka postaje nadasve originalna, dinamična filmska vožnja.
