Kontrola nad resursima najvažniji je zadatak svih vlada na svijetu. A u Hrvatskoj Vlada barata podatkom da je Mol ‘ošteto’ Inu za 6,2 milijarde dolara?!
Rješenja su europskih kriznih žarišta u dogovoru. U Ukrajini između Njemačke i Rusije, a u većini slučajeva između političara i birača po uzoru na sjever Europe. Ondje predizborna obećanja vrijede jednako kao pisani ugovor ovjeren kod javnog bilježnika.
Ono što se čini kao politički sukob u kojem se sukobljavaju ukrajinska većina i ruska manjina, svaka od njih s pogledom na drugu stranu svijeta i željom da se osloni na Njemačku i SAD (Ukrajinci) ili Rusiju (Rusi i Ukrajinci rusofili), zapravo je sukob za trgovačke puteve i kontrolu nad energijskim izvorima. Nije to prvi takve vrste, bilo ih je dovoljno do sada i uvijek su ostavljali strašne posljedice, političke, ali i gospodarske, na ‘sretne dobitnike’ koji su imali tu čast da se veliki zauzimaju za njih i pomažu im u pitanjima koje oni ne mogu sami riješiti. U Ukrajini je stanje posebno složeno. I u Hrvatskoj postoji ukrajinska manjina – još iz doba Austro-Ugarske, ali ona ne želi da je se zove Ukrajincima, nego Rusinima, jer su se Ukrajinci tako zvali prije formiranja jedinstvene države, a sami Rusi dio Ukrajine smatraju kolijevkom ruske države.
Vjersko pitanje još je složenije. Grkokatolici na zapadu zemlje (Galicija) okrenuti su Rimu i vjerni su Papi (iako u osnovi prakticiraju pravoslavni obred). Ruska pravoslavna crkva unijate (kako pogrdno zovu grkokatolike) smatra otgнутim od pravoslavlja i trojanskim konjem Vatikana. Ukrajinska pravoslavna crkva nije autokefalna i ne priznaje ju Sveti sinod (kao ni crnogorsku i makedonsku)… Zato u praktičnom životu prosječni Ukrajinc ide u ‘svoju’, ukrajinsku pravoslavnu crkvu na misu, ali krštenja, vjenčanja i pogrebe obavlja u ruskoj pravoslavnoj crkvi, jer je ona priznata.
Takva komplicirana vjersko-socijalno politička situacija u krizi je idealna za građanski rat, što se upravo događa. U Ukrajini (ali i Rusiju) zemlje EU, ali posebice Njemačka, uložile su stotine milijuna eura. Kroz nju prolazi plinovod između Rusije i EU, i tko ga kontrolira, kontrolirat će još godinama i ukrajinsko gospodarstvo i gospodarstva zemalja EU, nadasev njemačkoga. Svaki problem s tim plinovodom nanosi štetu njemačkom gospodarstvu. Svako posratanje ukrajinskoga gospodarstva (a ono je sada pred kolapsom) nanosi štetu i onima koji su u to gospodarstvo uložili – a to su najviše Nijemci.
