Kako prepoznaš državnog neprijatelja? Po podočnjacima. Taj vic iz ‘onog doba’ vrhunac je dobio u nezaboravnoj filmskoj rečenici ‘neprijatelj nikad ne spava’ iz mađarskog filma ‘Krunski svjedok’ Pétera Bacsóa. U novoj mitologiji najpoznatije podočnjake u Hrvatskoj zaradili su prije 18 godina Tuđmanovi ‘crni, žuti i zeleni vra-govi’, odnosno ‘jugokomunistički ostaci, politički diletaanti i bezglavi smušenjaci’. A koga danas vlast prepoznaje po podočnjacima? Kako je vrijeme demokratske nego prije 18 godina, tako je i popis tužitelja, ali i krivaca za današnju situaciju duži. Grčiću je za pad BDP-a kriv EU (i procedura prekomjernog deficita), Vrdoljaku za isti zločin okrivljuje Mol. Za minus u (Linićevu) proračunu Lalovac optužuje Jakovinu, odnosno prijašnju isplatu poljoprivrednih poticaja. Zdravstveni Ostojić u minusu je zbog HZZO-a (nema li Varga zaista sve veće podočnjake?), a Marasu su za sve krivi HGK (i s Vidoševićem i s Burilovićem) i HOK s Ranogajcem. Lorencin bi pak za podbačaj u ožujku od 18,4 posto u noćenjima mogao optužiti vatikansku zavjeru jer je lani Uskrs bio u ožujku, a sad će početak turističke sezone biti knjižen tek u travnju. A svi oni, i mnogi drugi iz Kukuriku garniture na čelu s Milanovićem, i nakon više od pola odrađenog mandata za sve još okrivljuju HDZ. No najoriginalniji u potrazi za neprijateljima bio je nedavno Siniša Hajdaš Dončić. Za sve je, naime, okrivio očito neispavanoga ‘vojnika Ryna’. Dakle, opet američka propaganda. Baš kao iz vremena ‘Krunskog svjedoka.
Nekako je ovo bio politički tjedan. Ili se to meni samo associira na politiku. A zbog dvi-je fraze shvatio sam u čemu je u Hrvatskoj razlika između vlasti i oporbe. Dok oporba igra na čistu savjest, vlast se kune u čiste ruke. Logično, oporbenjaci ruke gotovo i ne mogu uprljati, a za vlast su i čiste ruke dio visokih standarda. Naime, čista savjest dio je europske kampanje Lesarović laburista, a čiste ruke promičao je Milanović. Smijenivši Linića, varirao je Račanovu: ‘Možemo izgubiti izbore, ali obraz ne.’ Za njega, ‘svaki su izbori bitni, ali čiste ruke još su bitnije’. Tako je ujedno poncijepilatovski oprao ruke i od Linića i od njegova projekta predstečajnih nagodbi.
