Home / Tvrtke i tržišta / 29,5 SVJGMITEIUIŠL

29,5 SVJGMITEIUIŠL

Hrvatska elektronička industrija prije nekoliko je dana dobila inovativni proizvod – prvi hrvatski 3D pisač za kućnu uporabu u režiji hrvatske tvrtke HGSPOT. Tko se god sjeća nabave svojega prvog PC-ja, uglavnom ga povezuje s HGSPOTOM, jednim od najvažnijih sudionika hrvatske IT scene u posljednjih petnaest godina. No današnji HGSPOT više nije što je nekad bio. Tvrtka je u posljednjih pet godina prošla kroz sito i rešeto, završila je stečaju i nedavno se izdignula iz pepela. Saša Lončar, jedan od osnivača koji je u tvrtki od njezinih početaka, početkom prošle godine vratio je konce u svoje ruke i polako je vraća na zdrave noge inovacijama i prodajom vlastitog brenda tableta Forcebook, pametnih telefona, mini PC-ja te, sada, 3D pisača Forcebook UltraPrint. Očekuje da će do kraja godine biti prodano od 200 do 300 primjeraka 3D pisača, što će tvrtki donijeti od 200 do 300 tisuća eura prihoda. Lončar je na javnom natječaju u stečajnom postupku dao najbolju ponudu, točnije 451 tisuću kuna, i kupio HGSPOT Nekretnine i HGSPOT Informatiku, tvrtku koja se bavi informatičkom opremom i potrošačkom elektronikom.

Prva tvrtka ima 500 tisuća kuna duga prema raznim vjerovnicima i nekretninu koja je pod hipotekom Zagrebačke banke, a HGSPOT Informatika danas nema nikakvih dugova ni kredita, dobro se razvija na temelju vlastitog poslovanja i od 2011. bilježi znatan rast prihoda i dobiti unatoč teškoćama na maloprodajnom tržištu. – Napokon sam dokazao ono što sam godinama prije toga tvrdio: da uz dobru viziju, stručne suradnike te zdravu radnu i profesionalnu okolinu HGSPOT može vratiti stari sjaj i imidž najjačega brenda na tržištu informatičke opreme i potrošačke elektronike. Posluvamo stabilno, ostvarujemo dobit te na vrijeme plaćamo račune. Jedna od važnijih strateških odluka bila je da se ponovno orijentiramo na proizvodnju računala, po kojoj smo oduvijek bili poznati, a naš brend Forcebook bilježi iznimne prodajne rezultate – komentira Saša Lončar, vlasnik i predsjednik Uprave HGSPOTA.

Uz njega kao direktora u Upravi je njegov zamjenik Marko Lekić. Sa svojim brendom pametnih telefona HGSPOT se pojavio u pravo vrijeme i na pravome mjestu. Uređaj se prodavao za 499 kuna kad su slični uređaji bili dvostruko skuplji. To je potaknulo konkurenciju da počne snižavati cijene; to se ubrzo dogodilo s tabletima. HGSPOT trenutačno zauzima vrlo visok udio (43 posto) u prodaji tableta na maloprodajnom tržištu, a od toga čak 10 posto s vlastitom robnom markom. Njegovi konkurenti danas nisu samo specijalizirane trgovine poput Elipsa ili Tehnomarketa nego i lanci poput Konzuma i Metroa, s time da cijene tržišta mobilnih telefona najviše ruše teleoperateri koji ih dijele gotovo besplatno i ostvaruju 95 posto ukupne prodaje.

HGSPOT se mogao baviti veleprodajom svojih brendova, međutim tada bi tvrtka upala u klasičnu zamku zaduživanja i rizika od neplaćanja. Ovakvo je udjel veleprodaje malen, radi se s provjerjenim partnerima, a brendovi se uglavnom prodaju u trgovinama HGSPOTA i velikim hrvatskim tvrtkama.

Ljudi iz branše koji poznavaju poslovni put HGSPOTA kažu da je ta tvrtka u početku (1997.) bila fantastičan startup koji su vodila dvojica sposobnih mladih momaka Saša Lončar i Hrvoje Prpić. Radili su sve što i drugi, samo drukčije. – U početku su se specijalizirali samo za PC, bili su inovativni i radili ozbiljno. Nisu se mučili s uvozom, opremu su kupovali isključivo na domaćem tržištu od distributera poput M SANA, Microlinea i Recra, koji su i danas najveći dobavljači. Birali su najbolje i dobivali dobre uvjete. Uz to su imali vrlo djelotvorni sustav distribucije i originalne poslijeprodajne procese. Postupno je proizvodnja PC-jeva rasla i HG Spot je postao njihov drugi najveći proizvođač – govori anonimni poznatelj IT industrije.

Priča se počela širiti, tvrtka je ušla u klasičnu maloprodaju, kupilo se zemljište, razvijala se maloprodajna mreža s raznolikim asortimanom i rezultati su ekspresno rasli. U strukturu vlasništva HG Spota d.d. i tvrtkino vodstvo ušli su ljudi iz drugih industrija pa je tvrtka počela gubiti dah. U krizu je zapao još u trećem kvartalu 2008., kad je gubitak dosegnuo 3,1 milijun kuna. Kad se dvojac koji je osnovao HG Spot odlučio povući iz tvrtkina aktivnog života i upravljanje prepustio do tada u branši nepoznatome menadžeru Mensuru Jašareviću, bio je to u Hrvatskoj presedan, ali i početak kraja te tvrtke.

U vlasničku strukturu ušao je i treći partner, Denis Ćejev, i to putem Sensa, koji je preuzeo HG Spot. Lončar, najveći pojedinačni vlasnik (25 plus jedna dionica), i Prpić ostali su u tvrtki i nekoliko puta intervenirali, no drugi su odlučivali o scenariju. A scenarij je završio stečajem. Šarolika se uprava preinvestirala, zanemarilo se temeljni biznis, previše se toga htjelo odjednom; razjedjenost vlasničke strukture omogućila je svakomu da radi što hoće. I apetiti menadžmenta bili su veliki, posebice prema skupim automobilima. Prpić se, navodno, 2009. želio riješiti Uprave na čijem je čelu bila Alma Curl te članica Arijane Suvaljko i Sanje Biočić, i one su otišle. Na čelno mjesto došao je Goran Češnovar iz M SAN grupe. Tada je Lončar bio predsjednik Nadzornog odbora, a Prpić Češnovar savjetnik. Nakon godinu i pol dana Prpić se posve povukao iz priče o HGSPOTU, i to kad je račun tvrtke blokirao, a tvrtka je na 20 dana ostala bez sredstava i zaposlenika, a prodavaonice su bile zatvorene.

Prema riječima stečajnog upravitelja Zdravka Mitaka, stečajni postupak HG Spota d.d. uskoro bi trebao biti završen. Ostalo je još mnogo vjerojatna drugoga isplatnog razreda koji se najvjerojatnije nikada neće naplatiti, a među njima su i bivši zaposlenici kojima tvrtka duguje zaostale plaće i otpreme. U stečajnom postupku nekretnina sa zemljištem u Osijeku prodana je osječkom obrtniku za 1,3 milijuna kuna, i to je bila jedina nekretnina u stečajnoj masi.

HGSPOT Informatika danas ima četiri poslovnice u Hrvatskoj, u Zagrebu, Vinkovcima, Splitu i Rijeci, gdje je otvorena sredinom 2013. U planu je i daljnje širenje tržišta, ali ne zna se u kojim gabari- tim. U ovom trenutku HGSPOT ima 38 zaposlenika, prošle godine zaposleno je njih desetero. Tvrtka stalno traži programere, zaposlenike u nabavi, elektroničare i voditelje ključnih kupaca.

  • Na svaki natječaj do sada je stizalo između 300 i 400 prijava, no moram reći da je vrlo teško pronaći odgovarajući profil ljudi. Vrlo smo zahtjevni prema novim ljudima koji postaju dio naše tvrtke i zato svaki plan širenja počinje time da se najprije nađu odgovarajući ljudi, a tek onda razmišljamo kada se, kamo i kako širiti – zaključuje Lončar.

Ljudi iz branše uglavnom ne žele govoriti o ‘bivšem’ HGSPOTU, za njih je to gotova priča. Ističu da tvrtka više nikad neće biti ista, što je, zapravo, dobra vijest. Promijenilo se tržište, današnja uprava ima mnogo manje apetite i poslanje se usredotočilo na proizvodnju solidnog brenda B-kategorije koji se dobro prodaje. Tvrtkini partneri kažu da im redovito plaća.

Lončar je ostao na istom brodu do kraja, uzeo ponovno kormilo u ruke i sada, naučivši mnogo iz prošlosti, oprezno plovi u nov početak. Kompas ga usmjerava na mjesto na kojem su i on i tvrtka najstariji – u more inovacije. Posložio je tvrtku, no neće biti lako vratiti nekadašnje tri puta veće prihode. Prpić se iz cijele priče povukao, putovao po svijetu, bavio se bambusovim parketima, a sada je poslovni andeo koji spašava druge. HGSPOT je Lončaru prvi i jedini projekt u životu.