Gospodarska zona Podudbina spremna za nove korisnike

U tijeku je javni poziv investitorima. Zona je potpuno infrastrukturno spremna, cijena je 35 kn/m², a investitoru su osigurane i neke olakšice. Jedan dio zone predviđen je za proizvodnu namjenu, a drugi za smještaj kamionskog terminala s benzinskom postajom, restoranom i popratnim uslužnim objektima.

Lička Udbina danas broji 1874 stanovnika, prostire se na 683 četvorna kilometra i jedna je od slabije naseljenih općina u Hrvatskoj. Međutim, unatoč tome, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u toj je općini trenutačno 81 nezaposlena osoba, što čini stopu nezaposlenosti od samo sedam i pol posto.

Udbina i njezino gospodarstvo uglavnom su vezani za Gospodarsku zonu Podudbina, poslove u javnom sektoru te poljoprivredu i stočarstvo. S obzirom na to da šumske površine pokrivaju 65 posto prostora općine, drvo se nametnulo kao glavna sirovina od koje se danas u zoni proizvodi električna energija, peleti za ogrjev te poluproizvodi od drva. Od općinskih resursa svakako valja izdvojiti velike državne pašnjačke i poljoprivredne površine koje Agencija za poljoprivredno zemljište još nije potpuno stavila u funkciju. Tako se od 4000 hektara vrijednog obradivoga poljoprivrednog zemljišta iskorištava samo 30 posto, a u ekstenzivnom je uzgoju 1500 krava te 12000 ovaca i koza.

Gospodarska zona Podudbina osnovana je 2004., a jače se počela razvijati pet godina poslije, 2009., kaže zamjenik načelnika općine Udbina Zlatko Brkić. Ta se zona prostire na 97 hektara, od čega 26 otpada na prometnu infrastrukturu i zelene površine.

• U privatnom vlasništvu te u funkciji su 34 ha, a 9,5 ha općinsko je zemljište koje smo prošle godine, s pomoću sredstava Europske unije, komunalno i infrastrukturno opremili. Taj je dio sada spreman za prihvat investitora. Ostatak zemljišta u zoni je u državnom vlasništvu, a ona će biti u funkciji tek kada se iskoriste postojeći kapaciteti – kaže Brkić.

Trenutačno je u poslovnoj zoni šest stabilnih gospodarskih subjekata koji zapošljavaju 140 ljudi. To su Moderator, tvrtka koja proizvodi pelete, zajedno s tvrtkom Lika Energo Eko, za proizvodnju električne energije iz biomase. Tu je i planirana tvrtka Cedar koja izrađuje poluproizvode od bukovine, zatim tvrtka Plus Karačić koja proizvodi drvene elemente za izradu kistova, Tornica rezanog duhana Udbina te ugostiteljski objekt Robert. Unutar zone su i objekti Nacionalnog parka Plitvička jezera, skladište krumpira i mljekara, prosperitni kompleksi koje park još nije stavio u funkciju.

• Trenutačno tražimo investitora za dio zone u općinskom vlasništvu naziva Buljme, pa smo nedavno objavili i javni poziv investitorima kako bi mogli formirati čestice za natječaj – kaže Brkić.

• Zona je na povoljnoj lokaciji jer njome prolazi državna cesta D1, a od autoceste, izlaz Gornja Ploča, udaljena je 15 kilometara. Zanimljivo je da je cesta na istom radijusu, od 200 km, od naših najvećih gradova Zagreba, Splita i Rijeke. Dio zone od tri i pol hektara predviđen je za proizvodnu namjenu, odnosno industrijske pogone proizvodnje i prerade, a pet hektara predviđeno je za poslovnu namjenu, za skladišta, logističke centre, terminale i slično. Smatramo da je taj dio zone idealan za smještaj kamionskog terminala s benzinskom postajom, restoranom i popratnim uslužnim objektima. Razlog je tome velik tranzitni promet od 65.000 teških vozila koja godišnje prometuju na toj dionici državne ceste, a potencijal je vidljiv i danas po parkiranim kamionima kod Restorana Robert koji je povoljnim cijenama i uslugom uspio privući brojne vozače. Druga su povoljna mogućnost procesi vezani uz drvnu industriju, odnosno manji pogoni za finalne proizvode od drva. Ostale povoljne mogućnosti bile bi vezane uz skladištenje i preradu ratarskih kultura (raž, ječam, sjemenski krumpir…) ili proizvodnju ovčjeg i kožnog mlijeka, sira i mesa. U svakom slučaju, zona je potpuno infrastrukturno spremna, cijena je 35 kn/m2, a investitoru su osigurane i neke olakšice.

Među većim je gospodarskim subjektima ove poslovne zone i pilana, koja je ovdje bila i prije rata. Kako kaže inženjer Šahbaz Avdić, u međuvremenu su se promijenili brojni neuspješni vlasnici, sada je u sastavu tvrtke Cedar i od rujna prošle godine uredno posluje. – Sve je centralizirano, radimo kao Cedar tvrtka, pa je roba jednaka od svih naših dobavljača, jednake kvalitete, jednako izgleda, isto je pakirana, jer proizvodnja mora biti unificirana. Trenutačno nas je šezdeset i ovdje proizvodimo primarni dio, bez onog finalnog dijela, te sto posto naše proizvodnje ide van. Najviše izvozimo u Kinu, na Bliski istok, praktički u cijeli svijet, čak i u Afriku, gdje završava jedan dio lošije robe. Cedar je dosad ovdje uložio nekoliko stotina tisuća eura, a u planu je i ulaganje od deset milijuna kuna ako postignemo određene dogovore – kaže Avdić.

Moderator, koji proizvodi pelete, te Lika Energo Eko, za proizvodnju električne energije iz biomase, dvije su povezane tvrtke istog vlasnika. Kako kaže šef proizvodnje u peletari Ivo Juko, 25 djelatnika proizvodi pelete, od kojih većina, više od 90 posto, ide u izvoz, uglavnom u Italiju. Riječ je o ekološkoj proizvodnji ogrjeva, koja je budućnost grijanja jer je riječ o čistome drvu, 80 posto bukve te 20 posto jele. Trenutačno se ovdje proizvodi 120 tona peleta dnevno i to je zasad optimum. Lika Energo Eko zapošljava osam radnika koji rade na opsluživanju kogeneracijskog postrojenja. Izgaranjem biomase pokreće se generator električne energije snage 1MW, a dobivena toplinska energija rabi se za proizvodnju peleta. Postrojenje se koristi ORC tehnologijom, jedinom takvom u Hrvatskoj.

Malo poznata Tvornica duhana Udbina (bivša Duhan) ovdje posluje od 2009. – U međuvremenu dosta smo ulagali u kapacitete i proizvodnju, pa sada 80 posto izvozimo, najviše u Bosnu i Hercegovinu, Indiju, Izrael, a sada nam se otvara i Španjolska. Ukupno nas je 35 zapošlenih, poslujuemo pozitivno, samo je 2011. bila negativna, kada je bio i veliki rast trošarina. Proizvodimo rezani duhan, imamo kvalitetan proizvod, suvremenu tvornicu s modernom tehnologijom. U Hrvatskoj je velik problem crno tržište koje je od četiri do pet puta veće od onoga legalnog i to nam uz trošarine stvara probleme. Primjerice, 2009. trošarina je iznosila 38 kuna po kilogramu duhana, danas je to 520 kuna, u međuvremenu je poskupio i duhan koji nabavljamo iz Podravine te nešto iz uvoza ovisno o godini. Ulaskom u Europsku uniju izgubili smo tržište Cefe, što znači da smo na tim tržištima skuplji 30 posto, pa smo se morali okrenuti nekim drugim tržištima – kaže predsjednik Uprave tvornice Josip Mrvelj.