Ministrica glumi volonterku

Ljudima koji se mogu tako brzo mobilizirati upravljaju ljudi koji to ne mogu. Prvi ne znaju svoju kreativnost i improvizaciju pretočiti u sustav. A drugi dobro znaju kako osvojiti vlast.

Zapravo, nisam mogla vjerovati da čujem dobro kad sam u nedjelju poslijepodne, vozeći se autocestom prema Zagrebu, čula kako ministrica drhtavim glasom poziva građane da u njezinu ministarstvo donesu sve što smatraju prikladnim za humanitarnu pomoć poplavljenoj Slavoniji. Dakle, umjesto da organizira svoj resor za potrebe prirodne katastrofe, ministrica glumi volonterku. Navečer sam i vidjela: ministrica u trenirci, bez šminkе, pred kamerama slaže neke vrećice na porti Ministarstva, drhtavim glasom ponavlja kako će ih sada razvrstati… To je u nas ministrica. I to je samo malo manja katastrofa od katastrofalne poplave. Ne samo da su studenti na Savi bili uspješniji u prikupljanju potrepština za poplavljenje od ministrice Opačić, ne samo da su znali preciznije uputiti ljude u prioritete potrebe, uspješnija od ministrice bila je i moja gospođa Nada koja je u svome kvartu ciljanim potrepštinama napunila dva kombija i poslala ih u Bosansku Posavinu dok se ministrica igrala vrećicama za ‘fotosession’. S veteranima Četvrte gardijske brigade i njihovom organizacijom prikupljanja i distribucije pomoći poplavljenima ministricu je upravo neprimjereno uspoređivati.

Mogu se nizati ti nespretni, pa i neukusni prizori ‘susreta’ hrvatske izvršne vlasti i poplave koji po cinizmu samo malo zaostaju za razvrstavanjem vrećica ministrice Opačić. Kreću se od opće neorganiziranosti i iznenađenja do prikrivene prijetnje ministra branitelja Predraga Matića udrugama koje su dobile od njegova ministarstva novac za svoje programe, a kojima je preporučio da prenamjene dvadeset posto dobivenih sredstava u pomoć za poplavljenje. Jer oni, tj. Ministarstvo, kontroliraju kako se sredstva troše! Ili do premijera posjeta poplavljenima u stilu Jamesa Bonda, u amfibiji, sa sunčanim nacala. Mario Mandžukić također ima sunčane nacala. Ali nije ih nosio kad je s humanitarnom pomoću došao u posjet Gunji. Potpuno nesnaženje i nedostatak empatije za poplavljenje u izvršnoj vlasti ilustrira i drska poruka potpredsjednice Vlade Vesne Pusić da nam u ovom trenutku EK-ova pomoć ne treba jer to možemo sami. Zamislite kako zvuči ta poruka nekomu komu je voda upravo progutala kuću? A jednoj je Austriji nakon poplave manjih razmjera trebala ta pomoć iz Fonda solidarnosti.

Gledajući kako se sâm vrh izvršne vlasti ne snalazi u katastrofi, svima je promaklo upiti gdje je sada, zapravo, dr. Jadran Perinić. To je onaj gospodin koji je trenutačno ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje i koji bi, zapravo, trebao koordinirati sve operacije spašavanja, servisirati i izvršnu vlast i nas građane pravodobnim informacijama. O njemu se čulo kad je imenovan početkom 2012., nakon toga kad je proveo velike smjene, navodno da podigne djelotvornost sustava, poslije toga u aferi sa zapošljavanjem po rodbinskim vezama, a sada kada bi se taj sustav trebao pokazati na djelu, nijdje ni sustava ni dr. Perinića. I to je zapravo ta ključna istina o nama: veliko srce, nezamisliva kreativnost i improvizacija te potpuno neučinkovit sustav koji je djeluje kao strano tijelo. Na prvi je pogled apsurdno da ljudima koji se mogu tako brzo mobilizirati i organizirati upravljaju ljudi koji ne mogu ništa od toga i ne zanima ih. Stvar je, čini se, u tome što prvi ne znaju svoju kreativnost i improvizaciju pretočiti u sustav. A drugi dobro znaju kako osvojiti vlast.