Za razliku od Hrvatske u kojoj Vlada, sindikati i poslodavci i dalje vode rovovsku bitku oko novoga zakona o radu, posebice fleksibilizacije radnog vremena, fleksibilno je radno vrijeme u trendu u razvijenijim gospodarstvima. Štoviše, nikad nije bilo popularnije nego danas. Googleovi zaposlenici mogu sami organizirati svoje radno vrijeme, u Microsoftu zaposleni mogu birati kad će između devet i jedananest doći na posao, a u velikoj revizorskoj tvrtki KPMG-u čak sedamdeset posto zaposlenih ima fleksibilno radno vrijeme. No i taj je model u praksi pokazao slabije strane, ali ne nepopravljive.
Zanimljivo, istraživanje koje su proveli Christopher M. Barnes i Ryan Fehr, asistenti menadžmenta, i postdiplomandica Kai Chi Yam, svi s Poslovne škole Foster Sveučilišta Washington, neće dati lagani ili presudan argument nijednoj hrvatskoj pregovaračkoj strani u sporu zbog ZOR-a, samo elemente za dodatno promišljanje. Zaposlenici nedvojbeno vole fleksibilno radno vrijeme jer im ono omogućava da izbjegnu vječne kompromise između kuće i posla. Naravno, najčešće ima granica u kojima radni dan treba početi i završiti, kao i broj sati koji se mora odraditi, ali unutar tih ograničenja radnici mogu sami organizirati radni dan i uskladiti ga s drugim obvezama, što im povećava kontrolu nad vlastitim životom i omogućava da postignu više nego kad su ograničeni fiksnim radnim vremenom. Istraživanja pokazuju da fleksibilno radno vrijeme povećava produktivnost i zadovoljstvo zaposlenika te smanjuje potrebu da promijene tvrtku ili čak karijeru.
