Vjerovali ili ne, porez na dohodak glavni nam je izvor prihoda

Samoborski gradonačelnik Krešo Beljak rođen je 1971., oženjen je i otac dvoje djece, kćeri Mie i sina Mate. Već pri samom prijmu u njegovu uredu ostavlja dojam vrlo samopouzdanog političara mladih generacija, ali u razgovoru vrlo brzo pokazuje se kao čovjek prije svega fokusiran na detektiranje problema i njihovo rješavanje. Po struci je profesor geografije i trenutačno je poslijediplomac na Fakultetu političkih znanosti. Radio je kao profesor u srednjoj i osnovnoj školi, a u politiku se uključio 2009., kada se priključio HSS-u te se kandidirao na izborima želeći dati doprinos rodnom gradu.

Kakav je Samobor danas, a kakav je onaj iz vašeg djetinjstva? – Teško je to uspoređivati jer kao dijete drukčije gledate, ali zasigurno je bio drukčiji prije 30-ak godina. Pozitivno ili negativno, dalo bi se raspravljati na razini cijelog društva. Činjenica je da je društveni, odnosno upravni i administrativni sustav prije bio mnogo bolji nego danas. Samobor je kao općina 80-ih godina imao mnogo više autonomije u odnosu na fiskalnu politiku i sve ono što je bilo u ingerenciji općine. Danas su autonomija i mogućnost utjecaja minimalni, pa jedino možemo minimalizirati promjene koje su se dogodile svih ovih godina. A najveća je promjena propadanje malog poduzetništva, obrtništva. Prije su tu radile velike tvornice, od proizvodnje kristala do čarapa, ljudi su se lakše zapošljavali. Ipak, u ovoj našoj samoborskoj priči, za razliku od ostatka države, veseli to što je veći dio kvalificiranih, kvalitetnih ljudi uspio prijeći u privatni sektor te tako nastaviti tradiciju i znanje. I danas je mnogo ljudi na burzi, ali pitanje je kakva im je struktura, odnosno kvalifikacije i motivacije. Jer činjenica je da smo lani tražili 30-ak ljudi za javne radove i da smo ih jedva pronašli. No i dalje ćemo ići s programom javnih radova koje će financirati Grad Samobor i namjeravamo zaposlit 100 ljudi te ćemo tek nakon toga malo temeljitije moći govoriti o strukturi nezaposlenih.

Kakvo je stanje u samoborskoj vijećnici, uspijevate li progurati bitne projekte, postići konsenzus? – Kad je riječ o političkoj situaciji, imamo uvjerljivu većinu pa nemamo političke zapreke u vezi s praktičnim problemima. Svi mi koji radimo za građane njihov smo servis, pa smo uveli i praksu obilaska naših mjernih odbora (52), pri čemu slušamo probleme građana, kritike, savjete… To je golem posao, ali čini mi se da su građani prepoznali da nismo davali lažna obećanja i te sitne stvari mnogo im znače. A kad je riječ o ekonomskoj politici, ne možemo utjecati na državu, administrativni sustav je postavljen tako da je sve naopako. U specifičnoj smo poziciji jer je nekadašnja industrijska zona 90-ih izdvojena iz toga našeg prostora (to je danas Sveta Nedelja), što nam je onemogućilo da vodimo aktivniju ekonomsku politiku. No unatoč tomu naš je proračun veći od drugih. Veliki projekti koji ovise o suradnji s državnim tijelima nikako ne idu. Evo, primjer je oživljavanje kompleksa Šmidhen koji je od početka postavljen naglavačke i neće biti tako skoro završen. Rušio se cijeli kompleks, što se, prema mojemu mišljenju, nije trebalo dogoditi i sad je negdje zapelo, a ja ne znam gdje.

Koje su prednosti Samobora za investitore? – Otvoreni smo za sva ulaganja. Odrekli smo se svih komunalnih naknada, no problem je što Grad Samobor nema parcele u vlasništvu da ih može dati u najam ili prodati investitorima. No investicije ne dolaze iz nekoliko razloga. Ne postoji poduzetnička klima na razini države i mi na lokalnoj razini tu ne možemo mnogo učiniti. Država se mora pobrinuti za investicije; dovoljno je pogledati kako to čine naši susjedi. Jedan naš poduzetnik imao je ponudu iz susjedne države da će dobiti besplatno zemljište, priključke, dozvole i još 5000 eura nepovratne subvencije za svakoga zaposlenog. Kad bih ja to i mogao napraviti, o meni bi se pisalo…