Sezona lova opet je počela

Bez zauzivanja onečišćenja ugljikovim dioksidom (CO₂) troškovi borbe s klimatskim promjenama mogli bi se udvostručiti, a ti troškovi ovise o ulaganju u tehnologiju koja pomaže u smanjivanju zagađenja okoline. U Norveškoj stoga postoji objekt za ispitivanje tehnologija koje hvataju CO₂, ali dosad te tehnologije nisu bile upotrebljavane u elektranama. U središtu pozornosti su, pak, kada je riječ o tehnologiji nezagađivanja, najčešće obnovljivi izvori energije, ali, prema nedavnom izvješću Ujedinjenih naroda, upravo hvatanje CO₂ iz elektrana moglo bi donijeti pozitivne pomake.

Ocjenjuje se da bi tehnologija koja izdvajanjem CO₂ prije ili nakon izgaranja fosilnoga goriva te spaljivanjem goriva u kisiku umjesto u zraku mogla donijeti velike promjene u borbi s klimatskim teškoćama. Elektrane s tehnologijom koja lovi CO₂ smanjile bi svoju emisiju za čak 90 posto. To je izvješće već treće u nizu velikih izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), nakon što je prvo objavljeno u jesen, te govori o načinima ograničavanja stakleničkih plinova kako bi se izbjegle teške posljedice u prirodi.

Razmatra se trošak stabiliziranja stakleničkih plinova u atmosferi, pa bi, ako bi se, primjerice, prelazilo s ugljena na sunčevu energiju porasla cijena struje, što bi negativno utjecalo na gospodarstvo i stvaralo otpor. U najboljem slučaju, utvrđeno je, koncentracija stakleničkih plinova trebala bi biti na takvoj razini koja bi omogućila da globalno zatopljenje bude manje od dva Celzijeva stupnja. Troškovi ograničenja zatopljenja povećali bi se samo šest posto, prema izvješću, ako bi podbacile sunčeva i energija vjetra. No ako se ne bi upotrebljavala tehnologija hvatanja i skladištenja CO₂ (CCS), troškovi bi se udvostručili.

CCS nema prave zamjene zato što jedino on može smanjiti emisije postojećih elektrana, od kojih će se mnoge rabiti još desetljećima, a pogodan je i za industrijska postrojenja, naprimjer za izradu čelika. Za strategiju ograničavanja zatopljenja IPCC-ja iznimno je važan CCS, jer malo elektrana radi na biomasu, a koje bi mogle smanjiti emisiju. CO₂ koji one emitiraju upotrebljavaju biljke za svoj rast te bi gradnja velikog broja elektrana na biomasu i njihovo opremanje CCS-om znatno smanjilo emisije, prema nekim klimatskim i ekonomskim modelima.

Robert Stavins, direktor programa Environmental Economics na Harvardu, smatra da bez elektrana na biomasu s CCS-om nije moguće ostvariti zacrtano ograničavanje zagrijavanja do dva Celzijeva stupnja. Za izvlačenje CO₂ iz atmosfere pošumljavanje je također jedna mogućnost, ali ono će onda utjecati na krčenje šuma. I eksperimentalne tehnologije koje upotrebljavaju materijale koji vežu CO₂ izravno iz atmosfere, prema mišljenju Howarda Herzego, istraživača i inženjera s Massachusetts Institute of Technology Energy Initiative, mnogo su skuplje od bioelektrana s CCS-om.

Tehnologija CCS-a još nije isprobana ni na jednoj elektrani, zapravo na desetke projekata CCS-a otkazano je ili odgođeno u posljednjih nekoliko godina. Ipak, u Velikoj Britaniji trebala bi se pokrenuti dva pokusna projekta.

Elektrane s tehnologijom koja lovi i skladišti CO₂ (tzv. CCS) smanjile bi emisiju, prema izvješću Međuvladina panela o klimatskim promjenama, za čak devedeset posto.