John Turturro, sjajni američki glumac talijanskih korijena, nekoliko se puta okušao i u redateljskim vodama, no još nije snimio film koji bismo bez zadrške mogli proglasiti savim uspjelim. ‘U troje sa žigolom’, njegov posljednji redateljski uradak, tu nije iznimka. Priča o cvjećaru koji na prijateljev nagovor započinje karijeru u ‘najstarijem zanatu na svijetu’, a život mu se mijenja nakon što mu kao klijentica dolazi udovica preminuloga hasidskog rabina, pretočena je u redateljski pomalo trapav film, pun čudnih rakursa, predugih kadrova, nepotrebnih krupnih planova i naivnih rješenja.
No ono što ne posjeduje kao redatelj Turturro donekle uspijeva nadoknaditi šarmom koji priča posjeduje, sjajnom podjelom uloga (teško je zamišljati drugoga glumca koji bi bio uvjerljiv u ulozi svodnika kao što je to Woody Allen, a i sam Turturro izvrstan je kao ‘odjednom zavodnik’ Fioravante) te dobrom dozom humora koja se provlači kroz film. Na kraju, ‘U troje sa žigolom’ simpatičan je uradak koji se gledatelju spremnom zažmiriti na neke naivne pogreške ipak uspijeva zauviti pod kožu.
