Zamjenu za sve druge slobode mora dati seksualna, da budu mirni, nepolitični, korektni, pasivni. Dugo sam mislio da Huxley ima maštu vizionara, ali nije riječ o tome. Bio je član Fabijanskog društva, britanske socijalističke organizacije koja se bavila društvenim predviđanjima, inženjeringom, eugenikom. A da stvar bude zanimljivija, kasnije je njegov brat Julian, kao idejni voda pokreta eugenike, postao prvi ravnatelj UNESCO-a. I kada vidiš kako takva društva kreiraju ideologiju i planiraju redizajn društva, shvatiš da se takve promjene događaju u malim koracima.
-
Znači li to da među ‘desnima’ ima više svijesti o zbivanjima? – Radi se o tome da je kroz političku korektnost, odnosno jednoumlje, svijet postavljen tako da se sve ono što je matrici neprihvatljivo etiketira kao desno. Ipak, iiza mnogih ‘desno’ etiketiranih stoji još jedna ruka te agende, a to je, recimo, crkva. No, dio njih barem na nesvjesnoj razini bolje detektira zbivanja, ali te frustracije često jezivo artikuliraju jer im ne znaju uzrok. S druge strane, ljudi olako dobivaju etikete ksenofoba, fašista, rasista, homofoba. Zato često čujem: ‘Bio sam uvjeren da su moja uvjerenja liberalna, a sada ispada da sam desničar’. No nisu se ti ljudi promijenili, nego njihova percepcija nije u skladu s nametnutom ‘ispravnošću’. Intuicija i razum govore im što je ispravno, a to je već prije etiketirano kao ‘desničarenje’, baš zato da ih odbije.
-
Kako objašnjavate letargičnost na činjenicu globalnog špijuniranja ili ubijanje dronovima? – To je problem mainstream medija u rukama nekoliko korporacija koje su umrežene. Oni inzistiraju na temama za koje se želi stvoriti pristanak kod ljudi, dakle na globalnom zatopljenju, LGTB-u, ratu protiv terorizma, održivom razvoju. Rijetki članci o dronovima služe samo navikavanju na novu razinu normalnosti. A ono za što nas vlade ne trebaju, to nam se samo servira. Tu je i internet – zamišljen da dugoročno kreira mentalitet roja, da se kroz špijunažu navika na njemu izmjeri puls masa. No, omogućio je i da ljudi zaobidu priliku uredničko-vlasničkih, korporativnih struktura, i ponude relevantne informacije kojih u drugim medijima nema. I zato je Obama prije godinu dana rekao da je internet velika prijetnja demokraciji. U prijevodu – prijetnja rastućoj diktaturi. Srećom, ljudi se mahom okreću tim medijima, isključivo zbog sadržaja.
-
Vaš dojam o Davidu Ickeu? – Smatram da je on jedan od najvažnijih ljudi s kraja 20. i početka 21. stoljeća, i to će se tek vidjeti. U to sam siguran. Naše upoznavanje bilo je prepuno sinkroniciteta (zbivanja koja nadilaze uzročno-po-slijedične veze). Ukratko, nahlivalo mi ga je jedan gost emisije, psihijatar s interesom za okultno, i to nakon što je, kazao je, pročitao najbolju knjigu u životu, odnosno Ickeuovu ‘Najveću tajnu’. Potom je knjigu pročitao moj prijatelj Darko Imenjak i odlučio je izdati, a ja sam nabasao na jedan intervju i bio impresioniran jednim novim načinom razmišljanja, samo su mi gmazovi bili čudni. Ali kad se čovjek pozabavi pitanjem prirode stvarnosti i načina kako naša percepcija oblikuje privid vanjskog svijeta unutar naše glave i koliko mali dio frekvencija naša osjetila uopće percipiraju, i to se može objasniti, ali zahtijevalo bi prostora. Putem satelita napravili smo prvi TV-intervju, a potom s godinama još sedam. Kod prvog intervjuja mislio da će Icke gledateljima biti previše bizaran, da će me popljuvati, ali ta emisija bila druga najgledanija tog tjedna. To je naj-normalniji, neposredan, jednostavan čovjek.
