Kad sam bio mladan ribič ja, da parafraziram slavnu pjesmu Zvonka Bogdana, dopala mi se srebrnasta riba gof. Prvi sam je put vidio i kušao loveći na Lastovu, u vrijeme dok taj predvini otok nije bio dostupan svakome, posebno ne strancima. Prvi izlazak na more donio je jednoga od 18 kilograma i drugoga od 12. Borbenu je ribu prekrasno loviti, okršaj zna potrajati i satima, a još ju je lijepše jesti. Lastovljani ga zovu morsko prase jer se iskoristi gotovo cijeli, poput svinje. A kad sam bio mladan novinar ja, neće se valjda Zvonko Bogdan naljutiti, zaljubio sam se u tu građevljivu ribu koja nema zube nego snažnu čeljust presvučenu nečim što nalikuje grubom brusnom papiru. Došao sam u Rivicu u Njivicama na Krku i na preporuku domaćina Ivana Lesice, oca današnjeg vlasnika Dražena, uživao u sirovom (rekli bi da je to carpaccio) pa potom pečenom gofu. Te ribe u jelovniku nije bilo, ali taj su je dan, eto, imali. Pa i danas, tko navrati u Rivicu, treba pitati što je sve u nimir blagovao vete Lucije.
Dnevnoj ponudi svježe ribe i, ako se nađe, uživati u orhanu, kako još zovu velike primjerke gofa, ili felunu odnosno žuteju, što su lokalni nazivi za mlade gofove.
Nije, naravno, gof jedini razlog za posjetu Rivici, restoranu koji ove godine slavi 80. rođendan i cijelo je vrijeme u vlasništvu iste obitelji. Uživat će se u filetima slanih inčuna pofriganima u oštrom brašnu, maslinskoj lovrati odnosno oradi poprženoj s maslinama, mrkaču (hobotnicu), morskim puževina na gulaš, šurlicama s lignjama… Eh, te su šurlice, jednostavna i jeftina tjestenina oblikovana pomoću drvenih štapića u kratke makarone, najpoznatiji krčki specijalitet i odličan prilog koji u svim boljim restoranima i konobama na Krku služe uz mesna i ribljja jela “sa žlicom” odnosno s gustim umacima.
