Besplatan bežični pristup internetu na javnim lokacijama u Hrvatskoj u pravom je procvatu. Zahvaljujući programu njegova poticanja na turističkim odredišima ‘Hotspot Croatia’, koji je prošle godine pokrenulo Ministarstvo turizma, Hrvatska će uskoro imati više od petsto lokacija za besplatan bežični internetski pristup; zasad ima 270 pristupnih točaka u svim većim mjestima i gradovima. Štoviše, gradovi se upravo natačuju tko će imati više pristupnih točaka. Rijeka, pionir takvog trenda, još je 2007. pokrenula projekt besplatnoga bežičnog interneta i samo se u dvije godine broj korisnika povećao za čak devet puta. Danas ima devedeset pristupnih točaka, od kojih je trećina na pet mjestu u središtu grada.
Iako nije poznato turističko odredište, a vjerojatno to nikad neće ni biti, ‘glavni grad’ Turpolja Velika Gorica ima ambiciju postati mjesto s najviše pristupnih točaka i najvećom zonom pokrivenosti besplatnom mrežom u Hrvatskoj. Do danas je postavljeno 48 pristupnih točaka za bežični internet na sedamnaest mjestu u gradu i okolici, a do kraja godine planira se postaviti čak stotinu.
Iako je Ministarstvo turizma pokrenulo program kako bi pratilo svjetske turističke trendove radi bolje promidžbe hrvatskih odredišta i turističke konkurentnosti te privlačenja novih turista, u Velikoj Gorici očito su svjesni da razvoj širokopojasnih komunikacija potiče i gospodarski rast pružanjem novih usluga, pomaže privući ulaganja i otvoriti radna mjesta. ‘Hotspot’ se instalira u gradska središta, na šetališta, trgovine, u kafiće, restoran, hotele, trgovačke centre, na javne plaže, u marine, na kolodvore, pristaništa, benzinske postaje…
Korist je jasna: postavljanje takve mreže privlači posjetitelje, i turiste i druge građane, te ih potiče da se vrate, da više troše, bolje se informiraju o turističkoj i ugostiteljskoj ponudi mjesta ili grada te da razmjenjuju dojmove i fotografije s prijateljima e-poštom ili na društvenim mrežama reklamiraju grad, mjesto, lokal, restoran, hotel, ali i cijelu državu kad je o stranim turistima riječ. U maloprodajnim objektima kao što su kafići ili restorani besplatan pristup bežičnom internetu svakako će popuniti prazne stolce i osigurati koju narudžbu više. Tako se privlače i poslovni ljudi koji će dio poslova obaviti u ugostiteljskom objektu te tako zamijeniti ured. Kad je riječ hotelima, pristup besplatnom bežičnom internetu danas je, ako žele biti konkurentni, stvar osnovne ponude; i kad je riječ o turizmu općenito, dio je osnovne turističke ponude.
‘Hotspot’ je također odličan za poticanje e-marketinga i e-prodaju turističke te svake druge ponude.
To su napokon shvatili i u Hrvatskoj te počeli pratiti svjetske trendove, ne samo država nego i lokalne zajednice. Na ovogodišnji javni poziv Ministarstva pristiglo je 127 zahtjeva; veliko su zanimanje pokazale kontinentalne županije s oko 46 zahtjeva za uspostavu novih ‘hotspot’ pristupnih točaka, uključujući Zagreb. Novost je i to da će odabrane lokacije biti obilježene wi-fi interpretacijama, odnosno grafičkim znakom u obliku ploče. Wi-fi instalacija kao novi turistički sadržaj obilježavat će prostor na kojem je omogućen besplatni pristup internetu i animirati goste, nadaju se u Ministarstvu, da snimanjem fotografija s instalacijom na kojoj piše ime odredišta i njihovim slanjem putem društvenih mreža reklamiraju hrvatska turistička odredišta.
Svaka pristupna točka trebala bi omogućiti pristup besplatnom internetu u radijusu od najmanje sto do petsto metara. Brzina pristupa s pomoću wi-fi ‘hotspota’ mnogo je veća od brzina kad se internetu pristupa telefonskim modemom. No brzina pristupa u stvarnosti se mijenja, odnosno ovisi o više elemenata: uključuje veličinu i konfiguraciju ‘hotspota’, broj korisnika koji mu istodobno pristupaju i aktivnosti koje korisnici obavljaju na mreži. Idealna bi varijanta bila kad u krugu djelovanja te točke i vašeg računala, laptopa, mobitela, tableta te drugih uređaja ne bi bilo nikakve fizičke zapreke u obliku zgrada, drvoreda i sličnoga. Sve to može ometati i smanjiti snagu signala. Treba reći da ima ograničenja u takvu pristupanju internetu. Onemogućena je uporaba raznih ‘peer to peer’ servisa i prijenos datoteka većih od deset megabajta. U Rijeci veličinu e-poruke ograničavaju na tri megabajta. Logično, onemogućen je i pristup stranicama koje se općenito smatraju nepoželjnim i neafirmativnim. Nadamo se da ih ne moramo navoditi.
