Budućnost obnovljivih izvora energije i izmjene u tarifnom sustavu

Spremno je 136 investicijskih projekata, vrijednih 15,5 milijardi kuna. Sudionici treće Liderove konferencije o energetici ‘Vladina energetska politika – provedba’ složili su se u jednome: zabluda je bila da će velike investicije u energetiku trenutačno spasiti gospodarstvo. No dobro odabrani i pripremljeni projekti svakako mogu pridonijeti njegovu oporavku.

Prijete tri godine kada je Lider organizirao prvu konferenciju o energetskom budućnosti Hrvatske zemljom je vladala euforija i vjera da će investicije u taj sektor spasiti gospodarstvo. Danas je postalo jasno da se to neće dogoditi i da se investicijama u energetiku ne može pobijediti nokautom, već je potrebno igrati na bodove i tako tražiti put u pobjedu. Ta je činjenica bila kristalno jasna i za stotinjak sudionika treće Liderove konferencije o energetici ‘Vladina energetska politika – provedba’, koja se u utorak održala u zagrebačkom hotelu Westin. Da se euforija stišala ne taji ni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak: ‘Euforije nema, ali je dinamika nevjerojatna. Tri su ključne stvari u sektoru: novi okvir Europske unije, u kojem treba naći hrvatski interes, pregovori o novom upravljanju u Ini i natječaj za istraživanje naftne i plina u jadranskom podmorju.’

Osim priprema za eksploataciju naftne i plina u podmorju Vrdoljak uskoro očekuje i prve ugovore za eksploataciju na kopnu u Podravini i Posavini, a nada se da će uskoro pokrenuti i istraživanje u Dinaridima. Zabrinut je i zbog ukrajinske krize tj. prekida dostave ruskog plina toj zemlji. Ta se kriza može itekako reflektirati na regiju, zbog čega sada treba osigurati dostavu svim domaćinstvima. Dugoročno, ugrožena je i Hrvatska, ali Vrdoljak smatra da to nije nikome u interesu. U budućnosti treba gledati šire od hrvatskih granica i usmjeriti svoju pomoć susjedima. Na planu novih dobavnih pravaca koji bi bili korisni i susjedima očekuje se i pomoć Europske unije.

Da bi energetski sektor normalno funkcionirao potreban je tzv. magični trokut, koji objedinjuje ravnodušu cijene, zaštitu okoliša i sigurnost opskrbe. Zoran Mišić iz RWE Energije objasnio je da su cijene energije u Hrvatskoj na razini Europske unije, a razlike su tek u naknadama za obnovljive izvore. Cijene su visoke i pitanje je kako to razvijene zemlje mogu izdržati. Isto tako, smažen je i potencijal energetskih kompanija za investiranje u nove elektrane, kako u zemlji tako i u inozemstvu.

Glavni hrvatski izazovi i investicije vezani su uz nestašicu temeljne proizvodnje električne energije, slabo korištenje hidropotencijala, diverzifikaciju opskrbe prirodnim plinom te potrebu povećanja uloge biomase, solarnih i vjetroelektrana. RWE će pridonijeti razvoju hrvatskoga energetskog sektora svojim znanjima za liberalizaciju tržišta, tehnologijom i upravljanjem elektranama te strateškim partnerstvom za energetske usluge, decentralizaciju poslovanja i investicije – zaključio je Mišić.

Kristina Čelić iz Ministarstva gospodarstva ponudila je sudionicima konferencije detalje strateških investicija u energetskom sektoru. Objasnila je da su prioriteti Europske unije pametan, održiv i uključiv gospodarski rast. Kako bi se taj prioritet ostvario, do 2020. u Uniji treba smanjiti nezaposlenost, povećati ulaganja u istraživanja i razvoj, smanjiti siromaštvo i ispuniti klimatske ciljeve. Što se tiče hrvatske strategije do 2020., kazala je da je u sustavu bitno postaviti rokove i stvoriti strukturni okvir. Projekt diverzifikacije opskrbe i dobavljača u ovom je času najvažniji i za Hrvatsku i Europsku.

Neizbježna tema konferencije bio je i LNG terminal na Krku, koji se promatra kao promašena ulagačka priča. Za Tomislava Šerića, direktora HEP-a, cijela je priča vrlo jednostavna – treba samo naći ulagače koji će preuzeti rizik, bila to Europska unija, država ili banke. Olja Orešković Sulje iz Privredna banke Zagreb misli da se u sferama projektnog financiranja očekuje da država uzme barem 30 posto rizika jer banke sa svim sigurno neće preuzeti sto posto rizika. Goran Šaravanja, glavni ekonomist Ine, podcrtao je da što se plina tiče, najprije treba osigurati izvoz, što se može napraviti jedino povezivanjem sa Slovenijom. U kontekstu ukrajinske krize iznimno je važno diverzificirati izvore plina i napokon prekinuti ovisnost o Gazpromu.

Bude li facility-menadžment obavljao pomoćne djelatnosti u javnim i državnim poduzećima, za koje se iz državnog proračuna na godinu izdvaja 3,4 milijarde kuna, te bi usluge mogle pojeftiniti za čak 700 milijuna kuna, što je smažnjenje troškova za oko 20 posto. Hrvatski facility-menadžeri tu su ideju predložili prošle godine, a već potkraj travnja 2014. stigao je konkretni prijedlog hrvatske vlade. Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, javnosti je predložila program prema kojem bi se država riješila zaposlenih u neosnovnim službama u 2300 državnih i javnih poduzeća; spremačica, kuhara, vozača, računovođa i ostalih sličnih zanimanja te njihovu sudbinu prepustila privatnim tvrtkama koje se bave facility-menadžmentom. Ipak, sada se Vlada predomislila pa će 24 tisuće zaposlenika koji obavljaju takozvane popratne djelatnosti ‘prebaciti’ u novu državnu tvrtku, a model outsourcinga zamijeniti će ‘spin-off’.

Hrvatski facility-menadžment u posljednjih dvadesetak godina koliko postoji na domaćem tržištu pokorio je privatni sektor i pozornost posljednjih mjeseci usmjerio na javni i državni. Pa ipak, fokus će im se, prema svemu sudeći, ipak morati ponovno promijeniti jer očito da do ugovora s državom o prebacivanju zaposlenika uskoro ipak neće biti.